Papa Benedikt XVI. uputio je poruku mladićima i djevojkama iz cijeloga svijeta u povodu 21. Svjetskog dana mladeži koji će se slaviti 9. travnja, na Cvjetnu nedjelju, na dijecezanskoj razini. Za temu Dana Papa je izabrao svetopisamski tekst iz psalma 119 - "Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi".

"Apostoli su prihvatili riječ spasenja i prenijeli je svojim nasljednicima poput dragocjenog bisera što se čuva u sigurnom spremištu Crkve: bez Crkve ovaj je dragulj u opasnosti da bude izgubljen ili se razbije. Dragi mladi, ljubite Božju riječ i ljubite Crkvu, koja vam omogućuje da pristupite blagu tako velike vrijednosti, pomažući vam da prepoznate njegovo bogatstvo. Ljubite i slijedite Crkvu, koja je od svoga Utemeljitelja primila poslanje da ljudima pokazuje put istinske radosti" - piše Papa. U svijetu u kojem živimo, upozorava Sveti Otac, nije lako prepoznati i susresti istinsku radost. Naime, svijet je to "u kojem je čovjek, premda misli da je 'slobodan', često talac misaonih tijekova koji ga navode da se izgubi u greškama i obmanama opojnih ideologija". Stoga treba "hitno 'osloboditi slobodu' (usp. enciklika Veritatis splendor, 86), rasvijetliti tamu kojom tumara čovječanstvo". A Isus je pokazao kako se to može dogoditi: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi" (Iv 8, 31-32).

Papa mladima preporuča da često promišljaju riječ Božju i da dopuste Duhu Svetom da im bude učiteljem.

Potrebno je, upozorava Papa, usvojiti i prisan odnos s Biblijom, da je imate uvijek pri ruci, kako bi ona bila poput kompasa koji pokazuje put kojim nam je ići. Samo čitajući Bibliju možemo upoznati Krista. "Čitanje, proučavanje i meditacija Riječi moraju izrasti u život dosljednoga prianjanja uz Krista i uz njegov nauk. Tko sluša riječ Božju i trajno usklađuje svoj život prema njoj, postavlja svoje postojanje na čvrsti temelj."

Izgraditi život na Kristu, prihvaćajući s radošću njegovu riječ i živeći njegove pouke - to, prema Papinim riječima, mora biti program mladih trećega tisućljeća: "Žurno je potrebno da se podigne novi naraštaj apostola ukorijenjenih u riječ Kristovu, sposobnih odgovoriti na izazove našega vremena i spremnih posvuda širiti evanđelje. To od vas traži Gospodin, na to vas poziva Crkva, to svijet - i ne znajući - očekuje od vas!"

Na kraju poruke Papa ističe kako ovim, 21. svjetskim danom mladih - što ćemo ga obilježiti 9. travnja, na Cvjetnicu, započinjemo u mislima hodočašće prema svjetskom susretu mladih, koji će se održati u Sydneyu u srpnju 2008. Pripremat ćemo se za taj veliki događaj razmišljajući zajedno, kroz više koraka, na temu Duh Sveti i poslanje. Ove će se godine naša pozornost usredotočiti na Duha Svetoga, Duha istine, koji nam objavljuje Krista, utjelovljenu Riječ, otvarajući svačije srce za Riječ spasenja što vodi do pune Istine. Stoga Papa mlade poziva da već od sada, u ozračju neprekidnog slušanja riječi Božje, zazivaju Duha Svetoga, Duha snage i svjedočenja, kako bi ih osposobio za "neustrašivo navješćivanje evanđelja sve do krajnjih granica svijeta".

"Kršćanina križ uzdiže, približava ga k Bogu."

Korizma je. Vrijeme molitve, posta i pokore. Vrijeme koje nas podsjeća da se ne bojimo i ne sramimo preuzeti i nositi svoj križ, kakav god on bio. Jer na kraju puta s križem, čeka nas radost i slava Uskrsa. Primjer za to prvi nam je dao Krist, kojega i mi želimo slijediti. Zato se valjda i zovemo kršćanima.

Svečanom misom koju je u kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu predvodio don Alojzije Čondić započela je 21. veljače podjela potpore studentima i srednjoškolcima, koju je organizirala Udruga Ivan Pavao II. iz Splita. Udruga je, naime, prikupila sredstava za redovito isplaćivanje jedanaest srednjoškolskih i devet studentskih potpora u ukupnom iznosu od 75.000 kuna. Udrugu Ivan Pavao II. u Splitu su osnovali vjernici laici, obiteljski ljudi različitih zanimanja, a njezini primarni ciljevi su očuvanje moralnih vrednota, širenje vjerske kulture i potpomaganje potrebitih đaka i studenata. Želja im je povećati broj stipendiranih đaka i studenata te započeti s drugim djelatnostima, kao što su organizirana predavanja i uspostava kulturnog centra s čitaonicom.

Ako u Internet tražilicu upišete pojam St. Patrick Day - izlistat će vam se cijeli niz stranica. Nažalost, mnoge od njih imaju vrlo malo veze sa sv. Patrikom, biskupom (385-461), a puno više s malim "zelenim" patuljcima, četverolisnom djetelinom, veselim momcima s kriglama piva. Danas je, naime, Dan sv. Patrika popularan, gotovo svjetski blagdan, koji se često slavi i izvan engleskoga govornog područja, odnosno i tamo gdje nema puno irskih doseljenika. To nimalo ne čudi, ako se uzme u obzir činjenica da se uz proslavu tog blagdana veže vesela glazba i druženje s prijateljima, odnosno - kako bi neki popularno rekli - "puno pozitivne energije". S obzirom da se i mi Hrvati, kao i Irci, volimo proveseliti i koristimo svaku prigodu za to, i kod nas se u novije vrijeme rado obilježava Dan sv. Patrika, izlazi se na određena mjesta koja taj blagdan obilježavaju dobrom irskom glazbom, i po mogućnosti - dobrim irskim pivom (ako ga nema, dobro je i ono domaće).

U veselju, naravno, ništa loše. Ali ako se već veselimo u čast sv. Patrika, najmanje čime mu se možemo za to odužiti je to da upoznamo život ovoga zaista velikog sveca. Prava je šteta što za njegov životopis nema više prostora, ali pokušat ćemo ukratko oslikati život sveca, koji je također na poseban način povezan s mladima, čija je srca osvajao i pridobivao.

Irska se naziva otokom svetaca. Ipak, nijedan od irskih svetaca, osim sv. Patrika, apostola Irske, nije ušao u opći kalendar Crkve. Tek je najnoviji obnovljeni kalendar opće Crkve, u kojem se više poštivalo načelo da u njemu budu što više zastupljene sve zemlje i narodi, uz sv. Patrika uvrstio i sv. Kolumbana, opata, koji se slavi 23. studenoga, a potjecao je iz Irske. Iako je sv. Patrik najpopularniji svetac u Irskoj, on po rođenju i krvi nije bio Irac, već Britanac, ali se svojim radom tako sljubio s Irskom da je postao njezin najviše slavljeni svetac. Irci ga svojim starim keltskim jezikom zovu Padraig.

Magonus Sucatus Patricius rođen je negdje oko godine 385. od kršćanskih roditelja u Britaniji, koja je tada stajala pod rimskom vlašću i dobrim dijelom bila romanizirana. Mladi je Patrik provodio lagodan život tadašnjih povlaštenih društvenih slojeva. Nije mario ni za studij ni za kršćansku krepost. Priznavajući svoj nedostatak literarne izobrazbe i produbljene retorike, što se tada mnogo cijenilo, te "posvjetovnjačenost" svoje mladosti, sam sebe u svojim zapisima naziva "Patrik najprostiji grešnik i niži od svih vjernika". Ali uz to naglašava i milost svoga obraćenja, božanski poziv na apostolat te svoju savršenu poslušnost Duhu, kao i uspjeh svoje misije u Irskoj.

Kad je Patriku bilo 16 godina, jednog se dana nalazio na očevu imanju i tada ga s tisućama drugih žrtava ugrabiše irski gusari te odvedoše u Irsku i prodaše kao roba. Patrikov gospodar odredio ga je za pastira ovaca. Nalazeći se uz stado u samotnim brdima i šumama, Patrik je našao Boga i to je bilo sudbonosno otkriće čitava njegova života. Predao se životu pokore i molitve. Bog ga je na taj način polako spremao za njegov životni poziv. Nakon 6 godina ropstva jedne je noći posve jasno čuo glas koji mu je naviještao skoro oslobođenje i koji ga je slao na obalu prema lađi. Bila je to lađa koja ga je natrag dovela u dragu domovinu. No, njegov životni roman time još nije gotov, još ga čeka glavna radnja.

Patrik je jedne noći, kao nekoć i sv. Pavao u Troadi, usnuo neobičan san. U njemu je vidio kako ga Irci, koji su u većini bili pogani, zovu k sebi da ih pouči u kršćanskoj vjeri. Patrik je o snu ozbiljno razmišljao, molio se i došao do uvjerenja da ga sam Bog zove natrag u Irsku da mu povjeri veliku apostolsku misiju. Odlučuje se za svećenički poziv, a tu je želju stalno nosio u srcu. Konačno mu se i ostvaruje, te ga Papa posvećuje za biskupa u Irskoj. Patrik je dobro poznavao, ne samo irski jezik, već i društvenu i političku strukturu otoka. Irska je tada bila podijeljena u velik broj plemena, koja sačinjavahu nezavisne države, zvane "tuatha". Patrik se u naviještanju obraćao najprije kraljevima i odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Još je jedno veliko djelo Patrik učinio u Irskoj. Uveo je monaštvo, kakvo je vidio da cvate u Galiji. Ti će irski monasi kasnije odigrati veliku ulogu, ne samo u Irskoj, već i po Europi; postat će vjerovjesnici novih europskih naroda. U svojim spisima Patrik spominje velik broj monaha. Bila je to prava eksplozija duhovnih zvanja. I muškarci i žene jednako se Bogu posvećivahu u dragovoljnom djevičanstvu. Među njima je bilo onih koji su potjecali iz najviših društvenih krugova, ali i robova. I sve su to većinom bili mladi, koji su bili daleko više otvoreni prema kršćanskim idealima, nego njihovi roditelji. Patrikovo naviještanje i rad imali su silan uspjeh. Kršćanstvo je dopiralo i onamo gdje ga prije sv. Patrika nije bilo. Umro je u Irskoj kod grada Downa godine 461., ali se točan datum smrti ne zna.