Možda plan nove stranke zvuči naivno, ali kada bismo imali moralne snage i političke mudrosti, sve ostalo bi nam nadodao onaj koji sve vidi i čuje. Živjelo se i u siromašnijim vremenima, raslo se i kad gospodarstvo nije bilo toliko tehnološki razvijeno. Svaka marljivost i rad donose plodove, razvijaju sposobnosti i otvaraju putove koji nas izvlače iz žabokrečine, iz lijenosti i površnosti.

Može se živjeti bez kompjutora i automobila, bar toliko dugo dok u sustavu vrijednosti košara zdrave hrane ne bude imala višu cijenu od mnogih skupih tehničkih umotvorina. Kad čovjek zna što hoće, kad ima jasan cilj i čistu savjest, sve može postići molitvom, upornošću i odricanjam. U protivnom podliježe zavodničkom pjevu i nagovoru onih koji se koristoljubivo služe naukom oca laži i čovjekova neprijatelja od početka, slatkorječivim obećanjima i nebuloznim vizijama. Računajući na nestalnost ljudskoga srca, na njegovu tromost i zaboravljivost, povodljivost i nesigurnost, duh svijeta, izvrćući činjenice i umrtvljujući pamćenje, perfidno manipulira zdravim razumom i logikom, postulatima istine i vjerodostojnosti.

Tako nam se stvarnost nedavne teške i mukotrpne prošlosti, grozota okupacije, pokušaj gušenja i uništenja svega što je nosilo hrvatsko ime, podmeće kao pričin i loš san. Eto, obrambenog Domovinskog rata nije ni bilo, a sve zlo i tama koji su se na nas sručili tek su priviđenje u očima bujne mašte. No kako je onima koji nas vode u svjetliju i radosniju budućnost amnezirano pamćenje, na buđenje nas pozivaju udruge koje su još uvijek otporne na djelovanje opijata. Prisjećaju nas da se prije desetak godina u Hrvatskoj vodio iscrpljujući obrambeni rat i da su nas od poraza i uništenja spasili vjera, molitva i hrabrost najboljih sinove Lijepe naše. Među njima je, po mišljenju brojnih Hrvata, i haški uznik kojemu je križevačka Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata, uz potporu mnogih drugih županijskih i državnih društava, dodijelila priznanje "Junak Domovinskog rata". A koliko ih je još znanih i neznanih?! Hvala im!

U međuvremenu vuci odjeveni u janjeću kožu mame stada u zapadnobalkanski obor zvani Region, namjenjuju im zajedničke pašnjake i pojilišta, slobodnu zonu ograđenu visokim osmatračnicama. Istovremeno, uronjenu u miris mora i okupanu mediteranskim suncem, lokalni moćnici, ponukani visokopozicioniranim spletkarima, potpisuju Deklaraciju o Jadranskoj euroregiji. Valjda je kane pripojiti europskom raju koji će se prostirati iza ograde balkanskog tora, a služit će svjetskim velikodostojnicima za odmor i razonodu. Središnji dio Hrvatske namijenjen je tražiteljima azila, koji bi s vremenom trebali napučiti nenastanjeno prostranstvo i obnoviti zemlju u kojoj natalitet ubrzano opada. No, ostaje još jedno otvoreno pitanje i neodgovoreni upit. Tko će i zbog čega tražiti azil u globalističkoj raskoši, kad će se ionako svugdje dobro živjeti?

Kako odmiče reforma zdravstva, tako se smanjuje i broj bolesnika. Prodaja lijekova naglo opada, pa za bagatelni iznos odlučismo prodati Plivinu pamet. Na znanje budućim generacijama, to je bio naš jedini farmaceutski gigant s vrijednim timom istraživača i znanstvenika.

U Zagreb je doputovao predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso. Uvjerljivo je tumačio da je put koji Hrvatsku vodi u budućnost upravo balkanski tor. Kad ga je TV-novinar Damir Matković upitao koje su prednosti Europske unije spram samostalnosti država, lakonski je, s blagim i odmjerenim osmijehom na usnama odgovorio: Mir i sigurnost. Malo me štrcnulo oko srca i hladnoća mi je ispunila nutrinu.

Za nama je Čista srijeda. Pomolimo se i priznajmo svoje grijehe. Očistimo se od natruha površnosti i lakovjernosti. Budimo klatno i svjedočko milozvučje hrvatskog zvona. Prepoznajmo se u snazi istine i u ljepoti Božjega glasa. Budimo narod nade, kakvim nas je nazvao blagopokojni papa Ivan Pavao II. Svakako, ne trčimo za globalizacijskim vlakom. Čemu žurba? Pred nama je cijela vječnost!