Nedavno sam sreo ginekologa koji mi je rekao da je zajedno s kirurgom tri sata operirao ženu u čijoj je maternici bila plastika u obliku zmije, omotana žicom, koja se zove spirala. Izvadili su joj iz trubuha litru i pol gnoja. Od silnih priraslica nisu znali što je crijevo, a što mokraćni mjehur. Nakon operacije, kirurg mu je rekao: "Ugradnja spirale je zločin!"

Ovo je samo jedan od brojnih slučajeva o kojima su mi govorili ginekolozi u raznim gradovima. Mnoge takve žene u teškom stanju dovoze i na kirurgiju, jer se nekada u prvom trenutku, dok se na operaciji ne otvori trbuh, i ne zna o čemu se zapravo radi.

A kada se uništi maternice nekom narodu, onda se uništi i njegov opstanak. Ženino tijelo bi trebalo biti Hram Duha Svetoga, svetište koje čuva i njeguje život djeteta kada je ono najmanje i najnježnije! Ali, kod žena koje su se dale zavesti spiralama, antibaby pilulama i raznim drugim sredstvima protiv rađanja, njihovo tijelo postaje mjesto provođenja genocida i genosuicida, smetlište kemijske industrije i mrtvačnica.

Rani, beta HCG testovi na trudnoću su pokazali da uz svaku vrstu spirale, žena koja živi seksualnim životom, ostane trudna godišnje prosječno nekoliko puta, a često do ovulacije i začeća dođe i uz svaku vrstu antibaby pilula i raznih drugih hormona koje industrija smrti upotrebljava u ratu protiv djece.

Međutim, zbog spirala, pilula i raznih drugih sredstava, maternica postane neprijateljski raspoložena za prihvaćanje djeteta, pa ono najčešće umire u prvim danima nakon začeća.

Moralo bi se još više i još češće govoriti i protiv antibaby pilula i protiv svih ostalih abortivnih sredstava, kao i protiv kontracepcije, prezervativa, sterilizacije i umjetnih oplodnji. Vjernici znaju da se radi o teškim grijesima, ali čak i oni koji kažu da u Boga ne vjeruju ne mogu ignorirati ozbiljne zdravstvene i šire društvene štetne posljedice.

U Dokumentu Papinskog vijeća za obitelj iz 1995. godine između ostalog piše:

Sjedinjene Američke Države su prije par godina donijele posebni državni zakon za provođenje edukacije po školama u kojima se ne potiče na kontracepcijska niti abortivna sredstva, nego se govori o štetnosti predbračnih i izvanbračnih odnosa. Radi se o tzv. "Abstinence-only education", što znači edukacija samo o suzdržljivosti.

A kako je to kod nas? Treba već jednom otvoreno priznati da je narod u velikoj mjeri postao žrtvom pogrešnog, višegodišnjeg ponašanja mnogih ljudi koji su radili u medicini, farmaciji, javnim glasilima, školskom sustavu, državnoj vlasti i politici, a bili su i sami odgajani na krivi način.

Pitam se kada će se već jednom odgovorni osvijestiti i pokajati se za zlo koje su prelijevali u srca tolikih ljudi. Umjesto podrške grijehu, narod treba poticati na izgradnju velikodušnih stavova prema djeci i roditeljstvu, ohrabrivati na poštivanje predbračne čistoće, ženidbe i bračne vjernosti.

Matematička je činjenica da prosječni broj od dvoje djece po bračnom paru znači da će svaka takva obitelj i svaki takav narod nestati s lica zemlje. Jedan je od tih dvoje možda neplodan, ili umre kao dijete ili ne ulazi u brak. Treba uvjeriti i najveće siromahe da je svako novo dijete Božji dar i da ono znači dobitak, a ne gubitak.

Trebalo bi pročitati enciklike pape Pia XI. "Casti Conubii" i pape Pavla VI. "Humanae Vitae", zatim dokument Kongregacije za nauk vjere "Donum Vitae - Dar života", pa bi se još bolje shvatilo kako su smrtni grijesi ne samo pobačaj, nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja.

U slučaju ozbiljnih i opravdanih razloga, prihvaća se suzdržanost u plodne dane žene, koje se otkriva uz pomoć prirodnih metoda kao što su Billingsova i simpto-termička metoda. Međutim, seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan braka, koji blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.

Očito da nam je i te kako potrebna moralna obnova koja podrazumijeva prekid s grijesima, pa će i natalitet biti bolji, brakovi ljepši, a narod zdraviji i sretniji.