Post je počinjao 4 dana prije prve korizmene nedjelje, a obuhvaćao je i Veliki petak i Veliku subotu. Takav korizmeni post od 40 dana postojao je još prije Nicejskog sabora (koji je održan 325. godine). A u 6. stoljeću postojala je i tzv. Pretkorizma, koja je trajala dva i pol tjedna do Pepelnice. Obred posipanja pepelom bio je u davnini samo za javne grešnike. U 10. stoljeću ukida se javna pokora, a na obred pepeljenja idu svi vjernici, što je ostalo do danas.

Svaka od šest korizmenih nedjelja ima pojedinačno vlastito obilježje. Posebno su značajne četvrta i šesta korizmena nedjelja. Obilježje 4. korizmene nedjelje, koja se naziva Laetare, jest u tome što je nedjelja radosti, a liturgijska odjeća je ružičaste boje. Šesta korizmena nedjelja - Cvjetnica, spomen je Kristova ulaska u Jeruzalem. Već oko 400. godine kršćani u Jeruzalemu su imali ophod s palmama, dok se na Zapadu takav ophod spominje tek krajem 8. stoljeća. Vrhunac korizme je početak Pashe Gospodnje koja počinje na Veliki četvrtak, kada se dogodila prva pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, koju je učinio sam Bog u ljudskom tijelu.

Postavši čovjekom Krist se žrtvuje za spasenje ljudi od vječne (duhovne) smrti, ponizujući samog sebe i prihvaćajući smrt na križu. Čovječanstvo koje je uvrijedilo Boga, lakim ili teškim grijesima, na može se samo spasiti od vječne smrti kao što uopće ne može ništa učiniti iako tog često nije svjesno, bez Vječnoga koji svemu daje postojanje, a u punini vremena je došao u ljudskom propadljivom tijelu kao Isus, kao Spasitelj. Ne kao sudac, ne kao osvetnik. Razmatrajući Kristovu muku ne znamo što je Isusu bilo teže podnositi. Je li bilo teže bičevanje ili nošenje križa, razapinjanje ili sama smrt na križu? Po nekim teolozima i misticima, još teže od muke i smrti na križu, bila je Kristova agonija u Maslinskom vrtu, koja je kulminirala krvavim znojem. Kardinal Giuseppe Siri rekao je kako najveće patnje Gospodinu nije nanijelo ni razapinjanje, ni poruge, već je najveća patnja bila ona koju je okusila njegova ljudska duša koju je kao čovjek imao ostavši Bogom. U tome je, kaže kardinal, bit Muke našega Gospodina. U tome je veličina onoga što je učinio za naše otkupljenje.

Neki mistici (osobito stigmatik otac Pio iz Pietrelcine), razmatrajući agoniju u Maslinskom vrtu, rekli su da je Isus u Maslinskom vrtu vidio sve grijehe od prvog čovjeka pa nadalje, od najlakših, onih najmanjih pa do vrlo teških. Vidio je do koje mjere pogrđuju Božansko Veličanstvo zločini učinjeni rukama koje je Bog dao čovjeku da s njima čini djela ljudima na korist, a Bogu na spasenje. Vidio je sve pogrde, klevete, psovke koje omalovažavaju i onečišćuju, blate usta i srca koja su stvorena da slave i hvale Boga. Sin Božji je trebao uzeti na sebe svu ljudsku pokvarenost, dati zadovoljštinu za sve grijehe cijeloga čovječanstva, da bi vratio slavu Bogu koji je kralj milosrđa i po svojoj naravi sama Ljubav. Prihvaćajući Boga koji je sama ljubav kao što kaže prorok Joel, Gospodin je nježnost sama i milosrđe, čovjek-grešnik počinje doživljavati spasenje, odnosno plodove Kristove muke. Najvažniji plodovi su lijek i zaštita od Zloga, te oproštenje grijeha i vječni život. Vječni život koji nam Krist daruje počinje onda kada Isusa Krista priznamo za jedinog Spasitelja i Gospodina, te njemu dajemo prvo mjesto u životu.

Sin Božji, Sveti nad svecima, uzevši na sebe sve ljudske grijehe, biva satrt pod tim užasnim teretom i pred Očevom pravdom. U njegovom se Srcu susreću Očeva pravda i grešno čovječanstvo. Zapravo sam Bog, Presveti, koji ne podnosi grijeh, "dolazi u dodir" sa svim grijesima cijeloga čovječanstva. Grijeh biva osuđen, a čovjek-grešnik biva spašen, čim prihvati Spasiteljevu ruku. Na čovjeku je samo da iskoristi milost koju nam je Isus priskrbio svojom žrtvom. Božja ljubav pobjeđuje sve. Zaista svi grijesi cijelog čovječanstva, svih ljudi koji su živjeli na zemlji, svih koji sada žive i onih koji će doći poslije nas, uništeni su u Isusovoj žrtvi, pobijeđeni su od Božje ljubavi. Pred Božjom ljubavlju Zlo ne može opstati, ali na čovjeku je da donese odluku, hoće li živjeti za Božju ljubav ili ne.