Sveto pismo svakom vjerniku mora biti životna knjiga. Tek kroz njega i po njemu shvaćamo smisao događaja zabilježenih u Bibliji. Isus nas poziva da se ne zaustavimo na slovu Svetoga pisma, nego da uočavamo njegovu poruku, da proničemo u njegov duh. To su i Židovi dobro znali, a ipak im je upravo slovo bila i ostala nepremostiva zapreka kada je trebalo prihvatiti Isusa kao obećanog Mesiju. Niti nakon uskrsnuća i Kristove pobjede nad smrću, ni tada ga ne prihvaćaju kao Onoga koji ima doći i sve spasiti.

Za vjernika svakako je nedostatno u Bibliji samo pomno ispitivati književne vrste, proučavati Pismo samo kao književno djelo, a ne nastojati prodrijeti u njegov smisao i ne izvući pouku za život. Mi smo svi skupa ljudi bez razumijevanja i spore pameti da shvatimo sve što su proroci navijestili... sve što se na Krista odnosi u svim Pismima (usp. Lk 24, 25-27). Potrebno nam je Kristovo svjetlo koje će nam osvijetliti životni put, dati smisao životu i biti jasan putokaz.

Moramo, poput one dvojice učenika, uporno moliti Isusa, gotovo ga natjerati da ostane s nama, da bude uz nas, kao i s njima na putu u Emaus. To je uvjet da ga možemo prepoznati i upoznati. Ali upoznati ne samo njega, nego i sebe. On nam poručuje da se to ostvaruje u kući Božjoj, u euharistijskom slavlju. Na putovima, na stazama svijeta kojima užurbano prolazimo, tako teško zamjećujemo Isusa, što on traži od nas i što želi. Potrebno je zaustaviti se, prekinuti žurbu, stati, sjesti do nogu Isusovih i slušati ga dok nam govori. Bog nas poziva da to činimo bar svake nedjelje i blagdana, ali druženje s njime postat će nam uskoro tako privlačno da ćemo ga željeti susretati i puno češće.

Sveto pismo mora biti i naša utjeha. I sam nas Gospodin zove: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti." (Mt 11, 28) U Svetom pismu čujemo riječi koje su upravljene nama, svakome osobno: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" (2, 9) "Efata, otvori se!" (7, 31-37). U Svetom pismu je sadržana radosna vijest: zarobljenicima se naviješta oslobođenje, vraća se vid slijepima, oslobađa se potlačene, čak i mrtvi ustaje. Bog nas tješi pred neizbježnom smrću i u uskrslom Isusu nam daje sigurnost da ćemo i mi uskrsnuti.

Brojni su bolesnici, usamljeni, potišteni, utamničeni, umirući, našli utjehu i smisao života u Svetome pismu! Kad su ih svi ostavili, nije ih ostavio Gospodin, već im je bio blizu po svojoj poruci, po svojoj utješnoj riječi. Dobro je da i mi, u krizama vjere, u kušnjama i napastima, u smrtnim borbama i tjeskobama, posegnemo za ovom Knjigom života i da u njoj potražimo snagu, svjetlo i jakost. Dobro je imati označene stranice i poglavlja, u kojima ćemo u raznim trenucima života, radosnim i žalosnim, tjeskobnim i mučnim, vedrim i olujnim, naći riječ koja će nam u tom trenutku biti kao melem na naše ranjeno srce, da vedrina, vjera, uskrsna nada i mir ispune naše duše.