| VERITAS - br. 9/2006 |
>[SADRŽAJ]< |
|
ŠTO JE I KAKVA JE ISTINA O MARIJI, MAJCI ISUSA KRISTA? Majka lijepe ljubavi Kada uđemo na područje istinske ljubavi onda otpada još jedan, po sudu naših osporavatelja, jak argument kako se u ovom slučaju radi o djetinjoj, ograničenoj, odnosno nedozreloj vjeri. Kao da odraslima ne treba toplina, nježnost i ljubav. BOŽO BARUN Kakva je istina o Mariji? Zašto ovakvo pitanje? Naime, nama katolicima neki predbacuju da pretjerano častimo blaženu Djevicu Mariju. Među njima ima dobronamjernih koji je također poštuju i ljube, ali su uvjereni da mi naprosto pretjerujemo. Ima i onih koji nam to zajedljivo predbacuju radi toga što imaju drugačiju mutnu ili nepotpunu sliku, ne samo o njoj već i njezinom Sinu i Bogu uopće. No koliko je meni poznato Marijino čašćenje koje proistječe iz istinske ljubavi zbog toga se ne smanjuje. Naprotiv, raste i širi se. Dobiva nove oblike i načine izražavanja. To je slično onome kada djeca za rođendan, imendan ili majčin dan izmisle nešto novo kako bi iznenadili i razveselili svoju majku. To je velika radost za majku i djecu. Stoga sam uvjeren da je kritizerima trud uzaludan. Tko jednom nađe ljubav i utjehu u majčinu krilu ne želi ga više napustiti. Uzalud su sva predbacivanja i nagovaranja. Isto kao što su uzaludna nagovaranja da dijete napusti majčino naručje i pođe za nekom njemu stranom i nepoznatom osobom. Zar nismo toliko puta vidjeli kako dijete u naručju majke nakon što mu netko manje drag ispruži ruke u namjeri da ga uzme k sebi okrene glavu k majci još jače je stisne i zagrli oko vrata. To se događa i sa Marijinim štovateljima.
Odgovor je relativno lak, jednostavan i kratak - iz Biblije i vjerničkog iskustva. Znam - čuo sam i čitao - da nam se neki, koji se također pozivaju na Bibliju jako suprotstavljaju i tvrde da nemamo dovoljno valjanih biblijskih argumenata za ovoliko i ovakvo čašćenje. Pa da bi bili što uvjerljiviji u svojim protivljenjima, nastoje je ignorirati i ne spominjati je u svojim propovijedima i duhovnim nagovorima, pa čak ne iznose ni ono što sami priznaju i drže o njoj. Šteta! Otkud i zašto među kršćanima ova razmimoilaženja u odnosu prema Isusovoj majci? Osim već dobro poznatog različitog pristupa Biblijskim izvještajima, riječ je i o osobnom iskustvu i tradiciji određene zajednice. Pojedine kršćanske zajednice nastale zapadnim crkvenim raskolom htjele su pošto-poto biti drugačije od onih od kojih su se odijelili. Ne ulazeći ovdje u ukupnu problematiku i razloge koji su doveli do raskola, smijemo konstatirati da je prava šteta što se ta problematika odrazila i na odnos prema Isusovoj majci. Ako se djeca posvađaju i ne razumiju majci je žao i teško, ali ona ostaje majka jednima i drugima. Premda trpi njezina ljubav se ne umanjuje. Njezine ruke grle one koji su blizu, ali njezino srce ljubi sve, kako one koji su blizu tako i one koji nisu. Za ljubav nisu potrebni ni argumenti ni dokumenti. I zbog toga nam se htjeli ili ne, nameću zanimljiva pitanja poput ovih - Može li se pretjerati u istinskoj ljubavi? Može li istinska ljubav prema Mariji zanemariti ili umanjiti ljubav prema njezinu Sinu Isusu, prema Bogu? Da li kap dodana oceanu smanjuje njegov volumen? U oceanu Božje ljubavi ima mjesta za sve. Stoga bi pravi put bio ne teološko filozofsko razglabanje u nedogled i neprimjereno sukobljavanje, već istinska ljubav koja ima jedan jedini izvor, a to je sam Bog. Naglašavam riječ istinska zbog toga što su neke riječi dugotrajnom uporabom i zlouporabom izgubile onaj prvotni, odnosno pravi smisao. Kad uđemo na područje istinske ljubavi onda otpada i još jedan, po sudu naših osporavatelja jak argument da se u ovom slučaju radi o djetinjoj, ograničenoj, odnosno nedozreloj vjeri. Kao da odraslima ne treba topline, nježnosti i ljubavi. Ljubav je nježna snaga koja se istodobno prima i daje. Ona neprestano struji i cirkulira među osobama koje su joj otvorene. Stoga kao što ne možemo govoriti o Bogu izvan ljubavi, tako isto ne možemo govoriti ni o Mariji izvan te iste ljubavi. I na kraju ne možemo govoriti ni o sebi ni o drugome bez te ljubavi. Izvan ljubavi je tama u kojoj se ne prepoznajemo. Štoviše tama nas straši i udaljava jedne od drugih. Dok nas ljubav obasjava, približava i spaja. Nitko ne treba i ne smije biti pobožan Isusovoj majci Mariji, samo zato da se razlikuje ili da se suprotstavi nekom drugom. Uostalom to i ne bi bila nikakva pobožnost već njezina suprotnost. Može li dijete ljubiti ili ne ljubiti svoju majku radi nekoga drugog? Ne. Ljubav je najintimnija potreba svake osobe. Nažalost pod utjecajem nekih njoj nesklonih faktora na mjesto ljubavi malo pomalo može doći nešto drugo. Gdje ljubav ne vlada, događaju se jako loše stvari. Današnji svijet u kojem je ljubav ohladnjela proživljava veoma teške trenutke. Ljudi se više ne prepoznaju kao braća i sestre, kao djeca istoga Oca i majke. Naprotiv podijeljeni su uzduž i poprijeko. Vidimo kako ni vjere više ne mogu ujediniti ljude. Sebičnost prelazi u mržnju, a mržnja u okrutnost neshvatljivih razmjera i dubina. Ratuje se na svim područjima i na svim razinama ljudskog života. Zašto? Mogu stručnjaci svih profila navoditi ove ili one razloge, razlog je ipak samo jedan jedini - nedostatak ljubavi! A ljubavi nema izvan Boga. Začećem i rođenjem svoga sina Isusa Krista, koji je ljubav, Marija je postala ne samo tjelesna majka te lijepe i predivne ljubavi, već i majka svih koji prihvate i žive ljubav. Stoga, svi koji tvrde, a osobito oni koji se ponose svojom pobožnošću prema blaženoj Djevici Mariji, trebaju znati da je ljubav jedino mjerilo njihove autentičnosti Ako uistinu želimo da Marija bude ljubljena i čašćena u ovom svijetu i od ovoga svijeta, onda nam je činiti ono što je ona činila - ljubiti, ili bolje reći nasljedovati Isusa Krista, a ne prepirati se oko manje bitnih ili nebitnih riječi i pojmova. Ono što ne shvaća razum, shvatit će ljubav! SVJEDOČANSTVA IZ ZATVORA Ova dva pisma su svjedočanstva tihog djelovanja Vojske Bezgrješne u jednom našem zatvoru, iz bezinteresne ljubavi. Članice Vojske Bezgrješne već dvije godine svake srijede u popodnevnim satima okupljaju zatvorenike, koji to žele, na molitvu krunice, nakon čega razgovaraju i dijele duhovni materijal zatvorenicima (krunice, medaljice, brošure itd.). Donijeli su u zatvor i kip Bezgrešne, pred kojim revno izlijevaju svoje molitve. Majka Marija polako djeluje u srcima zatvorenika...
Prvi puta kada sam došao moliti krunicu osjetio sam tako snažnu vjeru i ljubav tih gospođa, kako se mole za nas i za sve ljude u ovoj ustanovi. Nisam mogao da ne dođem drugi puta, jer sam osjetio Isusa i njegovu ljubav. Znam da mi pruža priliku da ispravim sve svoje greške i zahvalan sam mu na tome. Dok sam molio krunicu osjetio sam da mi se grijesi polako opraštaju.
Uvjeren sam da nije bilo tih gospođa, nikada ne bih osjetio i vidio put k
istini, put prema Gospodinu našem Isusu Kristu. Iz dana u dan molim za sebe, za
svoju obitelj i za sve ljude. Zaključio sam da sam u ovih nekoliko mjeseci
provedenih u ovoj ustanovi učvrstio vjeru i da nikada više neću skrenuti s
dobroga puta. Isus i vi (VB) mi pomažete u tome i ne znam kako da vam zahvalim
što ste mi pokazali put k istini i vjeri, put prema Isusu Kristu. D. G. Pismo načelnika Odjela zatvorskog tretmana Želio bih vam zahvaliti na vašem trudu i vremenu koje ulažete kao i na nastojanjima da ovim ljudima ovdje približite vjeru i ljubav. Naši zatvorenici jesu griješili, ali tko nije, te im je takva pomoć najpotrebnija. Istina je da je ona zatvorenicima najpotrebnija i to sada. Neki od zatvorenika su prepoznali vaše nastojanje i moć molitve, ali mi imamo još mnogo zatvorenika kojima je potrebna pomoć. Ne nalaze svoj put prema vjeri, premda bi to željeli. Iskreno rečeno mi, službenici zatvora, nismo u mogućnosti činiti i to uz svoje svakodnevne obveze, ali i razloga je doživljavanje nas od strane zatvorenika kao osoba koje provode nad njima zatvorsku stegu. Njihov doživljaj je subjektivne naravi i prelazi u nepovjerenje koje je teško preoblikovati u vjersko usmjerenje. Zbog toga je lijepo znati da postoje osobe poput vas, koje mogu ljude usmjeriti na put ljubavi, prihvaćanja, pripadanja, nadanja i duhovne ljepote bez uzvratnih materijalnih obveza. Slobodan sam kao službenik, a iz svojih vjerskih uvjerenja moliti vas i predložiti vam da razmislite o mogućnostima daljnje suradnje, kako bismo što veći broj zatvorenika uveli na put duhovnih spoznaja i usmjeravanja, tj. kako bismo njima i njihovim obiteljima olakšali ovu svakodnevnu borbu u životu. T. M. MARIJA NA ISUSOVOM I NA NAŠIM KRIŽNIM PUTOVIMA Okrjepa i snaga Sedam Marijinih žalosti sedam su događaja odabranih između tolikih drugih kojima je bio ispunjen njen život. U njima se kao u središtu usredotočuju sve Marijine boli i patnje. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama. ZDRAVKO TUBA
U teologiji apostola Ivana križ dobiva novo lice. On nije više samo patnja, nego je slava Božja unaprijed uživana. Promatrajući patnju predaja nije nikada spominjala križ, a da odmah zatim ne bi upozorila i na Isusovu proslavu. Za apostola Ivana Isus već na križu slavi pobjedu. Križ je mjesto Isusova uzdignuća na nebo, trenutak kad je Sin čovječji bio "podignut" poput nove mjedene zmije, kao znak spasenja. Ivanovo izvješće o Kristovoj muci znači uspinjanje na pobjedničko prijestolje, na kojem je Krist osnovao svoju Crkvu u trenutku kada "predaje Duh svoj" i iz boka teče živi izvor krv i voda. Križ postaje znak spasenja. Drvo i stablo križa postaje "drvo i stablo života" (Otk 22, 2). Prema povijesnoj legendi carica Jelena majka cara Konstantina Velikoga, išla je u potragu za ostacima Isusova križa podno Kalvarije. Kažu da je našla tri križa te da je bilo pitanje kako odgonetnuti koji je Isusov. Doveli su jednog bolesnika da se dotakne svih križeva. Kod jednog je ozdravio i tako su spoznali da je to Isusov križ. Nakon ovog čuda carica Jelena poslala je komadiće tog križa u sve krajeve Katoličke crkve. Pobožnost označena blagdanom Uzvišenja svetoga križa nam govori da je u njemu spas, i da za nas kao i za cara Konstantina vrijedi geslo: "In hoc signo vinces - u ovom ćeš znaku pobijediti".
Križ je znak sramote za pogane ovoga
svijeta, a za kršćane je znak pobjede, ponosa, ljubavi, povjerenja. Križ je
dokaz da nas Bog ljubi sve do smrti. Križ je dokaz da smo miljenici Božji i da
se On smilovao ljudima kako bi im se približio na najbližu moguću razinu. Bog je
ušao u avanturu utjelovljenja i uskrsnuća kako bi čovjeka spasio i imao za sebe.
Tako je ljudskoj povijesti i svakom pojedinom čovjeku omogućen prolaz kroz smrt
u nebeski život. Pobijeđena je mržnja i nečovještvo, pobijeđeni su patnja i
razaranje svijeta. Ne razumiju svi križ i patnju. Suvremeni čovjek želi je
izbjeći. Za njih ona znači prokletstvo. Zaboravljaju da je Krist za nas postao
prokletstvo da bi nas izveo iz prokletstva. On je sišao u naše bolesti, muku i
smrt kako bi nas izveo u život, zdravlje i mir. Isus Krist ne promatra ljude u stilu ideologije izjednačenja. On želi da čovjek razvija i udvostručuje svoje talente što ih je primio od Boga, svaki u onolikoj mjeri kolika mu je dodijeljena. Krist računa s tim da će na stolu života uvijek postojati prva i posljednja mjesta. On položaj nekog čovjeka mjeri prema njegovoj spremnosti služenja Gospodinu. Što se više netko uspne, tim se dublje mora sagnuti. Što više netko nadarenošću i uspjehom nadmašuje svoga bližnjega, tim se više mora osjećati odgovornim za njega. Ono po čemu smo bolji od drugih trebalo bi drugima biti od pomoći: naše zdravlje bolesnima, naša radost tužnima, naša snaga slabima. Novi Kristov zakon istodobno je i put na kome ga srećemo.
Molitvena nakana članova udruge Vojske
Bezgrešne za mjesec rujan: Kao Spasiteljeva majka, Marija se nalazila na istaknutom mjestu u Božjem planu spasenja. Marijina služba u djelu spasenja ne iscrpljuje se u njezinom tjelesnom materinstvu. Čitav je njezin život uključen u Božji plan spasenja. Naročito se ukazuje na njezinu vjeru i ljubav. Ono neizbježno je postalo istinito, ono najgorče, što se Marija kao majka nije usudila pomisliti: Božji Sin, njen Sin, pribijen je na križ. Križ, znak najsramotnije kazne postao je najrašireniji i najizrazitiji simbol kršćanstva. Smrt Krista Gospodina pravednika na križu promijenila je sramotni znak u znak ponosa, pobjede i slave! Postao je znakom spasenja. Križ i patnja više nisu ruglo, već potreba i razlog slave ponajprije za Krista, a onda i za sve koji Njega slijede. Ne predavati se niti na najstrašnijem putu i u noćnoj tmini, biti uvijek tu za druge je Isusov govor s križa:"Ženo, pogledaj tu svoga Sina - ovaj što stoji pored tebe, blizak ti je kao sin... Ne radi se o tome da se oni mogu zamijeniti, sin i majka... već da oni koji vjeruju tim riječima trebaju jedni druge kao sin i majka... Njihovim prihvaćanjem svi smo mi sinovi i kćeri onog Jednoga i Jedinoga. To saznanje čini i tamu svjetlom, kamenite putove prohodnima, a križ proslavom. Počevši od srednjega vijeka kršćanska pobožnost nabrojila je sedam događaja koji su bili uzrokom Marijinih patnja i žalosti. Te žalosti su ove: "Šimunovo naviještanje Marijine žalosti; bijeg u Egipat; Isus kao dvanaestogodišnji dječak na hodočašću u Jeruzalem bez znanja roditelja zadržao se u hramu; Marijin susret s Isusom na križnome putu; Marijine boli dok su Isusa pribijali na križ; skidanje Isusa s križa; i Isusov pogreb". Budući da se u svim tim događajima radi o nečemu veoma stvarnom što je sposobno djelovati na ljudsko srce, kršćanski je puk vođen svojim osjećajem vjere i pobožnosti odmah shvatio i prihvatio pobožnost prema žalostima Majke Božje. Možemo reći da su sedam Marijinih žalosti sedam događaja odabranih između tolikih drugih kojima je bio ispunjen njen život. U njima se kao u središtu usredotočuju sve Marijine boli i patnje. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama, jer se rađaju iz istog počela i jer su upravljene prema istom cilju, otkupljenju čovječanstva. Duhovno iskustvo drugih na poseban način svetaca, može nam pomoći da se i mi što bolje uživimo u pojedine duhovne stvarnosti, pa tako i u žalosti Blažene Djevice Marije. Poslužimo se duhovnim iskustvom velikog Isusovog i Marijinog zaljubljenika, serafskog naučitelja sv. Bonaventure, koji u svome djelu Sedam darova Duha Svetoga ovako govori o Marijinim žalostima: "Kad je Krist, da bi nas očistio, oprao i otkupio, trpio na križu, bila je prisutna i Djevica Marija. Ona je svim svojim srcem prihvatila volju Božju te pristala da za nas bude na križu prikazana otkupnina što je proizašla iz njezina krila. Ona je platila tu otkupninu kao jaka žena, puna ljubavi i poštovanja prema Bogu." Kako ljubaznu Majku imamo! Oblikujmo se prema svojoj Majci i nasljedujmo je te pronađimo snagu u njezinoj patnji i ljubavi! Ona je imala silnu sućut prema dušama tako da se nije zaustavljala na vremenitom gubitku i tjelesnoj patnji. Otkupljeni smo uz veliku cijenu ljubavi i žrtve Blažene Djevice Marije i njenog Sina našega Gospodina Isusa Krista. |
||
>[SADRŽAJ]<