VERITAS - br. 11/2006

>[SADRŽAJ]<

VOJSKA BEZGREŠNE

PRISNOST S MARIJOM NAS SIGURNO VODI K BOGU

Sjaj njezina plemenita podrijetla
(usp. Mudr 8, 3)

MOŽEMO LI I MI POPUT MARIJE, VEĆ SADA ZAPJEVATI RADOSNI I ZAHVALNI HVALOSPJEV SVOME BOGU ILI PAK PJESMU TUŽALJKU? BITI PRISAN S BOGOM! PREKRASNO I POŽELJNO ZVONI U NAŠIM UŠIMA. A TEK DOŽIVJETI TE TRENUTKE! A TEK ŽIVJETI VJEČNO U TOJ PRISNOSTI! TO JE ONO O ČEMU NAS POUČAVA RIJEČ BOŽJA PREKO SVETOG PAVLA KAD KAŽE: "ŠTO OKO NE VIDJE, I UHO NE ČU, I U SRCE ČOVJEČJE NE UĐE, TO PRIPRAVI BOG ONIMA KOJI GA LJUBE." (1 KOR 2, 9)


BOŽO BARUN

U knjizi Mudrosti možemo pročitati sljedeće riječi: "Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi Gospodar svemira." (Mudr 8, 3) Dobro se sjećam da sam jednom prilikom ostao zapljusnut njihovom milinom, toplinom, nježnošću i mističnošću. Od tada ih se češće sjetim. Ove prekrasne riječi iz knjige Mudrosti doduše spominju i veličaju mudrost. No, premda su uzete iz starozavjetne knjige, one savršeno pristaju uz osobu Majke Sina Božjega, uz njezin život, djela, proslavu i njezino mjesto u djelu spasenja ljudskoga roda.

Božja Mudrost - Marija

Ako malo dublje promotrimo pojedine dijelove ovih predivnih izričaja, uvjerit ćemo se kako najbolje pristaju upravo Mariji i na određeni način tumače i predstavljaju njezinu veličinu i slavu. Prvi dio rečenice kaže: Njezina životna prisnost s Bogom. Zaista, Marija je životno toliko povezana s Bogom, toliko mu je bliska, da to nadilazi obična ljudska shvaćanja i poimanja. To mogu shvatiti i prihvatiti jedino oni koji su joj slični po duhu poniznosti i potpunog predanja u volju Božju. Oni pak koji su umišljeni iz bilo kojih razloga, to naprosto ne vide. A što ne vide, to ne priznaju. Oni, naime ne spoznaju stvarnost životno, već umišljeno, po vlastitom opredjeljenju, željama i potrebama.

Marija pak u poniznoj zahvalnosti shvaća što joj čini Gospodin i što traži od nje i ne susteže se to i priznati kroz dobro nam znani hvalospjev "Veliča", u kojemu kaže: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!" (Lk 1, 46-49)

Marija, naša nebeska majka, ne želi samo da mi o njoj nešto znamo, lijepo govorimo, pišemo, da izrađujemo njezine slike i kipove, da joj se utječemo i molimo i da joj se formalno divimo, već očekuje i traži da je životno nasljedujemo u onoj mjeri u kojoj nam je moguće. Tako u molitveniku "Nasljeduj Mariju" čitamo: "Kršćanska dušo, pozivam te na nasljedovanje mojih krjeposti, koje je posvetnom milošću Gospodin ulio u mene da me pripravi za dostojnu Isusovu Majku." (str. 12)

Biti prisan s Bogom

Kad naiđemo na ovakve i slične riječi, to nije nikakva slučajnost. Naprotiv, to je darovana prigoda koja nas potiče da se još jednom iskreno, pošteno i ozbiljno upitamo koliko smo prisni, tj. koliko smo bliski Bogu, koliko je naše životno govorenje i ponašanje sukladno volji Božjoj. Možemo li i mi poput Marije, već sada zapjevati radosni i zahvalni hvalospjev svome Bogu ili pak pjesmu tužaljku? Biti prisan s Bogom! Prekrasno i poželjno zvoni u našim ušima. A tek doživjeti te trenutke! A tek živjeti vječno u toj prisnosti! To je ono o čemu nas poučava riječ Božja preko svetog Pavla kad kaže: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube." (1 Kor 2, 9)

Naša nebeska majka već u punini, dakle duhom, dušom i tijelom, živi ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Usprkos toj punoj prisnosti s Bogom, Marija nije prestala biti prisna s nama, svojom djecom. Nije se od nas udaljila i otišla u svoje nedohvatljive, nedostupne nebeske dvore. Naprotiv, njezina prisnost s Bogom omogućuje joj da nam bude još bliža, da se djelotvorno zauzima za nas, da nas s neba posjećuje na razne načine, da nas zagovara pred licem Božjim, pred licem svoga Sina Isusa Krista.

Ona je preko te životne prisnosti ušla u veličanstveno djelo spasenja roda ljudskoga i postala na određeni način njegova suotkupiteljica. Ne trebamo se tomu čuditi. Svaka prava majka učinila bi sve da spasi svoju djecu.

Mudri i ponizni znaju da ih životna prisnost s Marijom najsigurnije vodi k životnoj prisnosti s Bogom. Nema iskrenog štovatelja Marijina koji se nije vinuo u visine svetosti, u Božju blizinu.

Prava mudrost, biti prisan s Bogom

Marija je pripadnica ljudskoga roda, rođena od oca i majke kao svaki od nas. No, u čemu je onda razlika između njezina i našega podrijetla? I ovdje trebamo znati da je svatko od nas, pa tako i Marija, Božje stvorenje, da smo dakle stvoreni u određenom vremenu po Božjoj volji. Dakle, svi baštinimo svoje podrijetlo od Boga. I? Čini se da onda među nama nema nikakve razlike. Ipak ima. U čemu? Marija je jedina sačuvala plemenitost svoga podrijetla. Bila je i ostala bezgrješna. Ni čime nije ni zanijekala, ni uprljala svoje plemenito podrijetlo, taj predivni božanski dar. Bila je i ostala u životnoj prisnosti s Bogom. To je prava mudrost.

Nažalost, mi ostali nismo ostali u toj prisnosti i vjernosti. Grijehom smo se udaljili od svoga Boga i Stvoritelja. Zanijekali smo i prezreli svoje podrijetlo i pošli za zavodnikom. Na našu nesreću taj proces, odnosno ta drama otuđivanja ljudi od Boga nastavlja se nesmanjenim intenzitetom. To nam potvrđuje riječ Božja koja kaže: "Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane." (Mk 13, 22)

Ustali su i ustaju. Zaista, čine čudesne stvari i mnoge zavode. Naše crkve i bogomolje posjećuje sve manji broj vjernika, a razni noćni lokali nemaju mjesta da prime sve zainteresirane. A što je tek s onima koji u mračnim zakutcima svojih stanova preko masmedija šuruju sa zavodnikom? Što je s onima koji pod maskom humanista i boraca za ljudska prava promiču prava koja đavao prisvaja sebi, a među njima je prvo i osnovno - pravo na ubojstvo nerođena djeteta. To nije nikad bilo, niti će ikad biti, niti može biti ljudsko pravo, već jedino sotonsko.

Jao narodu koji to pravo unese u svoje zakonodavstvo! Što će ostati od njegova plemenita podrijetla? Što će biti s tim pojedincima i narodima? Svi smo odgovorni prema svojoj mjeri odgovornosti. Svatko od nas mora učiniti ono što može učiniti da kao pojedinci i kao narod živimo po Božjem, a ne po vražjem zakonu. Svima nam je Gospodin poručio: "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." (Mt 18, 10)

I još trebamo nešto znati i ozbiljno uzeti, nešto jako važno: Marija se stavila na čelo velikog mnoštva malenih i predvodi ih pred lice Božje gdje ih čekaju njihovi anđeli i slava vječnosti. To je ono što nas vjernike ohrabruje i obvezuje.

>[SADRŽAJ]<