VERITAS - br. 11/2006

>[SADRŽAJ]<

FILM

VRZINO KOLO MEĐUSOBNOG UBIJANJA

München

AMERIČKI ŠPIJUNSKI TRILER I DRAMA "MUNICH" (164 MIN.); PREDLOŽAK: GEORGE JONAS; SCENARISTI: TONY KUSHER I ERIC ROTH; REDATELJ: STEVEN SPIELBERG; GLUME: ERIC BANA, DANIEL CRAIG, GEOFFREY RUSH, MATHIEU KASSOVITZ, CIARÁN HINDS, HANNS ZICHLER I DRUGI; PROIZVODNJA: DREAMWORKS I UNIVERSAL PICTURES, 2005.


JOSIP SANKO RABAR

Kada je u ožujku 1967. napadnuta Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika, koju su potpisale najznačajnije hrvatske akademske ustanove, učinjeno je to na totalitaran način, grmljavinom odasvud, medijskom "javnošću", od najmoćnijih foruma, do radničkih mitinga i ljudi s ulice, grmljavinom koja demonizira i uništava. Prije toga ignorant i ravnodušan u pogledu Deklaracije, našao sam se, kao i velika većina Hrvata, duboko pogođen. Takva grmljavina čupa svima utrobu, ostaje rana za čitav život. Slično je bilo nekoliko mjeseci kasnije, u lipnju, za vrijeme i nakon Izraelsko-arapskoga rata, sa sličnom, premda nešto manjom, grmljavinom, koja je mene, običnog simpatizera Židova (zbog filmova o holokaustu), pretvorila u dubokog simpatizera Izraela. Narednih godina apsolutna je "javnost" neprekidno demonizirala Izrael i hvalila Arape. Nikad ništa dobro o đavlu, ništa loše o anđelu. I tada se dogodila Olimpijada u Münchenu u rujnu 1972. Koliko god da je pokolj izraelskih sportaša bio užasan čin, čitav događaj imao je i dobru stranu, jer je totalitarnu mašineriju doveo u proturječnost. München 1972. postao mi je simbolom ne samo strahotne kompromitacije Arapa, kada su na stadionu prekinute Olimpijade sportaši cijelog svijeta odavali počast njihovim žrtvama, već i sretne kompromitacije totalitarne "javnosti". Kasnije sam, naravno, postao kritičniji prema izraelskoj politici, no, nikada mi ništa nije zvučalo toliko duboko protuarapsko kao "München 1972".

Kada sam čuo da Spielberg snima film o događaju u Münchenu, uplašio sam se za Spielberga. Kako je moguće snimiti takav film, a da ne ispadne bljutavi protuarapski propagandist? Kada sam pogledao film, vidio sam da je događaj naslova filma samo amortizer, antiteza i povod pravoj priči filma, o tajnoj ekipi izraelske službe sigurnosti Mossada, koja se bavila likvidiranjem palestinskih vođa. Spielberg je svoju priču umotao u münchenski događaj, pa dapače njime nadjenuo svoju priču na nekoliko mjesta. München 1972. zapravo je kamuflaža, omot i oklop, da bi lakše problematizirao djelovanje tajnih grupa Mossada koje su na teroristički način likvidirale arapske teroriste.

Priča filma je povijesna fikcija, slobodnije obrađeni povijesni događaji. Prema knjizi Georgea Jonasa "Osveta", scenarij za film izradili su Tony Kusher (dobitnik Pulitzera) i Eric Roth ("Forrest Gump"). Spielberg, koji se odavno proslavio svojim izvanredno komercijalnim blockbusterima, već je ranije pokazao da može stvarati i vrlo kvalitetne umjetničke filmove koji pobiru Oscare ("Schindlerova lista", "Spašavanje vojnika Ryana"), a takav je i "München", izvanredan film izvrsnog redatelja. Film neobične dojmljivosti i tragike. Ne samo sjajnim scenarijem i glumom, već vizualno i zvučno. Eksplozije bombi krajnje su uvjerljive. Kao i atmosfera puna napetosti i paranoje. Možda najbolji Spielbergov film uopće.

U svakom slučaju, najhrabrije Spielbergovo djelo. Film u kojem najmanje podilazi publici. Film beskompromisne, realističke i kritičke humanosti. Mračniji je i pesimističniji od "Schindlerove liste". Jer, dok u "Listi" postoji jasna razlika između strane ubojica i strane žrtvi, u "Münchenu" se ta razlika na mučan i tragičan način gubi. Žrtve su ubojice, ubojice su žrtve, u jednom strašnom vrzinom krugu krvave i pogrešne pravde ubijanja i kažnjavanja. Kritika starozavjetnog "oko za oko, zub za zub". Paranoični milje terorističkog i špijunskog podzemlja. Film odiše humanim, čak kršćanskim duhom koji, kritički motreći obje nesmiljene strane, opaža ljude u njihovoj ljudskosti i ranjivosti.

To nezgodno "izjednačavanje" terorista i njihovih egzekutora potaklo je lavinu optužbi iz Izraela na račun Spielberga. S druge je pak strane za mnoge Arape on Židov i simpatizer Izraela. Premda je privukao na sebe bijes obje zaraćene strane, upravo stoga jer je odbio demonizirati ijednu od njih, on svugdje vidi ljude tragično upletene u međusobno ubijanje. Ipak, pazi na razlike: izraelski egzekutori pažljivo biraju svoje žrtve, za razliku od arapskih terorista koji ubijaju sve što stignu: sportaše, prolaznike, žene i djecu. U izvanredno napetoj i potresnoj sceni vidimo kako mossadovci uz krajnji napor i u posljednji tren uspijevaju izbjeći da od njihove bombe strada djevojčica, kći Arapina koji je cilj njihova atentata. Takve mu finese ipak nisu pomogle da se spasi bijesa s izraelske strane. Svojim filmom-terapijom Spielberg se hrabro našao između bjesova. Opasno je tu biti pomirljiv i human prema svima, osuđivati apsurdno i kontraproduktivno nasilje obje strane. Tim će stavom ipak privući simpatije ostalog svijeta. Onoga neupletenoga.

>[SADRŽAJ]<