Ovih se dana, revnim odlaskom na mise zornice i paleći svijeće na adventskom vjenčiću, pripremamo za dolazak blagdana Božića, kojim želimo proslaviti rođendan Božjeg Sina, Isusa Krista. Zasigurno nam se u tom blagdanskom raspoloženju rađaju ideje kako u predstojećim danima razveseliti obitelj te proslavljajući božićne blagdane ispuniti dušu i srce svim onim što nam On daje: mirom, blagoslovom, ljubavlju, zajed-ništvom i toplinom prema bližnjima. U tom se ozračju u našim katoličkim obiteljima svake godine nastoji na obitelj zazvati blagoslov, kako bi članovi obitelji u narednom periodu s Božjom pomoću mogli djelotvorno živjeti svoju vjeru. U tim milosnim trenucima blagoslova obitelj ima mogućnost u susretu sa svećenikom obnoviti duh zajedništva, koji se često gubi kroz razne brige i dužnosti ovoga svijeta, dok svećenik podjeljujući obitelji blagoslov, ima mogućnosti zazvati Božje milosrđe nad obitelj, pomoliti se za pokojne i susresti se sa članovima obitelji, napose u većim gradovima i mjestima gdje nije uvijek u mogućnosti upoznati sve članove svoje župe. Mnogi se u tim trenucima ne snalaze najbolje, pa se ulaskom svećenika u njihov dom ne osjećaju ugodno te često ostaju zbunjeni. Kako bi blagoslov obitelji prošao što ljepše i dostojanstvenije, najprije bi trebalo pripremiti srce, jer ako je srce otvoreno za prihvaćanje blagoslova, onda svi ostali nedostatci nisu uopće bitni. Potrebno je nadalje saznati kada svećenik dolazi u ulicu u kojoj stanujemo, jer ćemo ga tada dočekati pred vratima kuće ili stana i pokušati isplanirati obveze kako bi svi članovi obitelji bili kod kuće, zajedno molili i razgovarali. Ljudi znaju biti u zabludi pa misle da se tih dana samo blagoslivlje stan ili kuća. Zato u kući ostaje jedna osoba, kako bi se blagoslov sretno "odradio" i obavila osnovna kršćanska dužnost. To nije i ne bi smio biti glavni cilj blagoslova. Od najosnovnijih stvari trebalo bi pripremiti: raspelo i upaljenu svijeću, simbole koji nas podsjećaju na Isusa Krista. Također bi pri ruci trebala biti Biblija, Riječ Božja upućena čovjeku, iz koje bi bilo dobro pripremiti odlomak koji bi jedan od članova obitelji navijestio kada svećenik započne s blagoslovom. Budući da za blagoslov služi blagoslovljena voda, dobro je u posudicu staviti blagoslovljenu vodu i grančicu primjerene veličine, kojom svećenik može poškropiti okupljene. Još je jedna od čestih zabluda prisutna u našem narodu: da se blagoslov mora obaviti pokraj bora koji svijetli. Bor nema nikakva temelja u kršćanstvu, tako da nije nužan pri blagoslovu obitelji. Važnije je da se sjetimo tišine koja je ovijala zemlju kad se rodio Isus pa bi bilo dobro ugasiti sve što remeti zajedništvo i molitvu: radio, televiziju ili bilo kakvi drugi izvor buke. U mnogim je župama običaj da se svećenik na kraju blagoslova daruje. Taj se dar koristi za dobro i potrebe župljana, župe i biskupije. Dar nije neki "crkveni porez" koji je obitelj dužna isplatiti, nego je na obitelji da dadne prema svojim mogućnostima, ako je uopće u mogućnosti, jer blagoslov vrijedi i bez davanja nekog određenog dara. Vrata obiteljskog doma u nedostatku novca ne bi smjela ostati zatvorena. Ako obitelji u vrijeme obilaska svećenika nema kod kuće, dobro je to svećeniku javiti na vrijeme, kako bi se uz razumijevanje i poštovanje jednih prema drugima mogli dogovoriti za neki drugi termin. Blagoslov obitelji duhovni je događaj koji bi trebao zbližiti obitelj i približiti je Bogu. Nek nam ostane u srcu i u pameti čitave godine, kako bismo mogli svakodnevno činiti dobro i pomagati se u vjeri, nadi i ljubavi. |