Duhovi – nedjelja Pedesetnice – rođendan Crkve
Trpimir Benković
- Dj 2, 1-11
- Ps 104 (103)
- Gal 5, 16-25
- Iv 15 26-27, 16 12-15
Ljudska oholost i samoživost podijelila je i razdijelila čovječanstvo. Govorimo različitim jezicima, imamo različite običaje i kulture, ali iskazanu ljubav i pažnju svi će prepoznati. Ali ljubavi prema bližnjem nema bez Duha Svetoga i zato je Njegov dolazak izuzetno važan, a izvor je snage i jedinstva utemeljenog na ljubavi svih ljudi dobre volje, svih koji Ga prihvate.
Židovska Pedesetnica je spomen na Savez s Bogom i Zakon dan na Sinaju. Duhovi su ostvarenje onoga što je na Sinaju naviješteno – izbaviti narod iz ropstva. Tada je to značilo stvarno oslobođenje iz egipatskog ropstva, a sada to znači simbolično izbaviti izabrani narod od grijeha i smrti, stvaranje novog Božjeg naroda. Na Duhove su ispunjena i ostvarena sva obećanja, rađa se nova zajednica, utemeljuje se Crkva Kristova. Duhovi su rođendan Crkve, početak i stvaranje Božjeg naroda.
Kada je poruka, izgovorena riječ, dobronamjerna, iskrena i puna Duha, prihvatljiva je svima. Nestaju jezične i svjetonazorske barijere, a nama se, po ne znam koji put, dokazuje snaga Duha Svetog. Molimo Gospodina da nam dade mudrosti i razbora te dare prepoznati, prihvatiti i što je još važnije, pretočiti ih u svakodnevnicu.
Pedesetnica je ratarski blagdan. Prvi snopovi žita i prvine polja prinose se Gospodinu. Sada postaje blagdan sklapanja Novog Saveza s Bogom i proglašenje Zakona, koji nije urezan u kamene ploče, nego je darom Duha Svetoga urezan u naša srca. Bog ne daje samo Zakon, već daje svoj Duh. Po tom Duhu stvara se nova zajednica naroda – Crkva. Ulaskom u Crkvu narod ne gubi svoj identitet, samostalnost, jezik, običaje i kulturu. Nisu potrebni bezobrazni pristupni pregovori, nije potrebno ispuniti licemjerne preduvjete, ali je potrebno prihvatiti dar Duha Božjeg i sukladno tome živjeti. Crkva nije zajednica istolikosti, autoritarnosti, ovozemne veličine i egocentričnosti, nego je zajednica različitosti u jedinstvu, zajednica služenja, a ne bezočnog gospodarenja. Takva zajednica naroda ima sve preduvjete za djelovanje i opstanak, a sve druge će, kao i dosada, trajati određeno vrijeme i propasti. Jedino je važno da šteta bude što manja i da se što prije može otkloniti.
Jedinstvo nije jednoobraznost. Pavao naglašava osobni i crkveni vid darova Duha Svetog. Različiti su darovi, službe, djelovanja koji se koriste za izgradnju Crkve, svi smo udovi jednog Tijela. Duh Sveti dopuna je saveza s Mojsijem, smjerokaz do Kraljevstva nebeskog o kome govori Krist. Darovi su dani na dobro zajednice i ne smiju biti povodom za suparništvo i netrpeljivost. Darovi su različiti, ali jedinstvo je u izvoru, u Bogu. Mnogo je zabluda i prijepora oko takvih darova pojedincima. Prepoznati ćemo ih po plodovima. Ako unose razdor, nemir i neshvaćanje u zajednicu, nisu od Duha, a ako donose mir, jedinstvo, dobrotu i rast duhovnog života, od Duha su, jer darovi – karizme koje ima pojedinac nisu dani za njegovu promidžbu i korist, već na korist cijele zajednice i izgradnju Crkve.
Ivan u jedan događaj povezuje uskrsnuće, nebesko ustoličenje – Uzašašće i dolazak Duha Svetog – Pedesetnicu. Strah, sumnja, nesigurnost u susretu sa Živim pretvara se u radost, hrabrost i odlučnost. Isus se ukazuje na dan uskrsnuća, prvog dana u tjednu – u nedjelju i naglašava da je to dan kada se okuplja zajednica. To treba biti dan radosti u kojem primamo mir Božji. Pokazuje im rane i želi ih uvjeriti da je Uskrsli isti onaj koji je živio i družio se s njima. Ispunjaju se radošću, jer se sve obećano ispunilo, a strah od Židova nestaje. Spremni su, u okviru Crkve i uz pomoć dara Duha Svetoga, nastaviti poslanje spasenja.
Zapitajmo se i mi posjedujemo li Duha Svetog? Dali je Duh Božji u nama? Ako je tako nema mjesta strahu, sumnji, nesigurnosti, krizi. Neka naša radost, hrabrost, odlučnost ili neki drugi dar Duha Svetog bude znak prisutnosti Boga u našoj Crkvi. Našem Narodu želim poglavare, duhovne i svjetovne, ispunjene Duhom Svetim. Kada je Duh Sveti prisutan nema mjesta duhu Zloga, pa tako neće prevladati oholost i sebeljublje, nego bi konačno moglo zavladati jedinstvo i sloga, a poglavito bogoljublje i domoljublje! Za to se izgleda mora još boriti! Pa, borimo se! A možemo i dozvoliti da nas proguta crveno zeleno crvena neman s kojom nikako ne možemo povezati Pedesetnicu i darove Duha Svetoga.
