Izvori zlog duhovnog utjecaja na poslovne organizacije

Izvori zlog duhovnog utjecaja na poslovne organizacije II. – što je okultizam? 

Najrasprostranjenija duhovna praksa u svijetu je okultizam. Okultizam dolazi od latinske riječi occultare čije je značenje da je nešto prikriveno, tajno, skrovito ili mračno. Ne postoji niti jedan djelić kugle zemaljske gdje se okultizam ne prakticira i gdje se u prošlosti nije prakticirao. Prisutan je kod svih religija i nacija. Okultizam je suvremeniji zajednički naziv za različite duhovne prakse u kojima se pomoć traži od demona, tj. tamnih sila. Bog naziva okultizam „odvratnim činima“, jer u knjizi Ponovljenog zakona stoji pisano: „nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj“ (Pnz 18, 9-12). Nigdje u Svetom pismu ne stoji pisano da se neka osoba gadi Bogu zbog nekog drugog grijeha, ali je to Bog izrekao Mojsiju za osobe koje se bave okultnim praksama. Bog na mnogo mjesta naziva grešnike svojim neprijateljima, sramotama, otpadnicima, licemjerima, neposlušnicima, narodom tvrde šije, onima koji prkose Bogu, zlikovcima, nevjernicima i dr., ali samo za grijeh okultnog stoji pisano da se ti grešnici gade Bogu. Za nas kršćane dovoljno je da znamo koja je praksa okultna i da u tom smjeru ne smijemo ići. 

Ljudi koji prakticiraju okultizam traže nova superiorna znanja kako bi zadobili veću moć nad vlastitom budućnosti i drugim ljudima, a to pravo pripada samo Bogu. Bog je stvorio znanje i svu mudrost i podijelio tu mudrost na onu koja je čovjeku dostupna iz objave i prirode (znanosti), i onu koja čovjeku nije dostupna. Bog je nedokučivo Božansko znanje postavio na sred vrta kako bi čovjek uvijek imao na umu da samo Bogu pripada pravo da utječe na tijek budućnosti i stvaranja. Božje znanje čudesnim Božjim algoritmom potpomaže sve istinite čovjekove stvaralačke napore, ali nama nije dostižna niti potpuno razumljiva logika Božjeg znanja. Zato se čovjek u vlastitim pothvatima sa svim stečenim znanjem koje mu je dostupno nikada ne smije pouzdavati samo u svoje znanje, jer postoji još veće znanje koje čovjek ne može i ne smije razumjeti. Ta se razlika između našeg znanja i Božanskog znanja prevlada isključivo vjerom u Boga. Zato Bog ne dopušta da vidimo svijet duhova, ne razumijemo Božanske zakone i njihov nastanak, ne razumijemo Božju pravednost  niti način kako Bog dijeli milosti, ne razumijemo otajstva milosrđa, ne shvaćamo kako Bog poziva na život, niti mnogo toga drugoga što pripada samo Božjoj kreativnoj slobodi. Bog je posramio mudrog Joba koji je ovladao vrhuncima dostupnog znanja, i to u trenucima njegovog najvećeg životnog pada, jer Job je prigovarao Bogu da trpi nepravedno nabrajajući svu svoju pravednost i čudeći što ga je Bog ostavio: „Nek’ me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju“ (Job 31, 6). Dakle, Job je bio siguran da zna da je pravedan i da je ono što ga je zadesilo nepravedna osuda. No, Bog odgovara Jobu: „Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Bokove svoje opaši k’o junak: ja ću te pitat’, a ti me pouči. Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj ako ti je znanje sigurno“ (Job 38, 2-4). Nakon što je Bog otkrio Jobu stvaralačke pothvate koje čovjek ne razumije i silinu zla u svijetu, Job se upokorio Bogu priznavši: „Ja znadem moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš (…) Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu“ (Job 42 2 – 6).

Bog je svoje drvo znanja postavio nasred vrta kako bi čovjek za svaki vlastiti pothvat priznao sebi da ne razumije sve, ne zna sve i ne može utjecati na sve što utječe na blagoslov, ali da postoji Božje znanje i Riječ koja obećava blagoslov. Gospodin zapovijeda prvim ljudima: „Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan kad s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!“ (Post 2, 16 – 17). Bog zabranjeno znanje zadržava isključivo za sebe kako bi čovjeku pomagao izgrađujući odnos koji se nužno temelji na povjerenju s obje strane. Čovjekova želja da ovlada zabranjenim znanjem je zapravo želja za prekidom odnosa (po)vjere(nja) s Bogom i zato je okultizam nateži oblik nepovjerenja. Osim toga, kada čovjek poželi to zabranjeno znanje riječ je o izdaji Boga, jer čovjeku ne pripada pravo da samovoljom utječe na tijek stvari i na živote drugih ljudi. Odbijanje (po)vjere(nja) u Boga naziva se nepokornost, a Bog strogo osuđuje čovjekovu nepokornost i samovolju. Bilo koji čovjek koji je nepokoran Bogu na način da ne poštuje Dekalog i ne osluškuje što je volja Božja za njegov život zapravo otvorena je meta okultnog duha. Zato Bog nepokornost i samovolju smatra otvorenim vratima okultizmu i idolatriji: „Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima“ (1 Sam 15, 23). Bogu je povjerenje (poslušnost) neizmjerno važnija od pobožnosti: „poslušnost je vrednija od najbolje žrtve“ (1 Sam 15, 22). Zato se za okultizam kaže da je duhovan preljub sa sotonom, jer je to izravno okretanje leđa Bogu i njegovom savezu te odlazak u odnos s drugim bogovima od kojih se traži novi savez u zlu. 

Obzirom da je sotona prije pada bio kerubin na Božjem prijestolju nisu mu bila skrivena mnoga znanja koja čovjeku nikada nisu dana: „Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše (…) Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj (…) dok ti se u srcu ne zače opačina (…) Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče (…) Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek“ (Ez 28,  12 – 16). Sotona i trećina anđela izgonom iz Raja zadržali su superiorna znanja koja koriste da bi preko svojih podanika što duže odgodili Božja proroštva, drugi Kristov dolazak i konačan sud. Zato mnogi koji prakticiraju okultno primaju znanja od demona kako bi zadobili moć utjecaja na druge ljude na slavu sotoninu i jačanje održivosti njegovog zlog kraljevstva na zemlji. Demon čovjeku daje znanje i moć kako bi čovjek postao njegov medij i priveo što više ljudi sotoni. Zato ljudi koji su sotonin medij u pravilu ne stradavaju (osim kad njihovo skriveno djelovanje nije razotkriveno na svijetlu Kristovu), već stradavaju žrtve njihovog zavođenja. 

Prema tome, osim što Bog ne dopušta da se okultizam prakticira, Bog ne dopušta niti da se takve prakse istražuju, jer nigdje u svetom pismu Bog nije zapovjedio nekome da istražuje takve prakse s ciljem da druge poučava što se iza takvih praksi krije. Bog je izričito zabranio tu komunikaciju i traženje skrivenih znanja od demona. Obećana posljedica okultnog je smrt. Traženje skrivenih znanja iz okultne komunikacije s demonom je grijeh koji je počinila naša pramajka Eva, a onda i praotac Adam. Eva je to znala, ali je ipak zgriješila okultnom komunikacijom s demonom želeći znati više od onoga što je Bog dopustio da smije znati: „Žena odgovori zmiji: ‘Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’“ (Post 3, 2 – 3). Nažalost, nisu samo Adam i Eva kao Božja djeca prakticirali okultnu komunikaciju s demonom. Kroz povijest crkve mnogi su svećenici i laici (posebno književnici, glazbenici i mnogi umjetnici) iz vlastite znatiželje i ega prolazili inicijacije okultnih praksi uvjereni kako će ih Bog zaštititi na tom putu i kako će s tim znanjima pomoći ljudima da se znaju štititi od okultnog, s pretpostavkom da su pravedni i da im to Isus dopušta. Nažalost, ishod je uvijek takav da tko god je takve prakse istraživao vlastitom pobudom makar iz plemenitih namjera na sebe je navukao prokletstvo, no još i teže od toga, navukao je prokletstvo i na druge ljude koji su toj osobi povjerovali ili koji su toj osobi bili povjereni. Prokletstvo pada na prostore gdje se okultno istraživalo najčešće kao bankrot. Bog ne dopušta da kršćani uzmu bilo kakav okultan predmet niti da ga čuvaju bez obzira na svrhu s kojom bi se takav predmet sačuvao. Jer s okultnim predmetima vrata demonskog utjecaja su širom otvorena, a demonu ne trebaju dva poziva da dođe, on je odmah prisutan uz ono što je njegovo. 

Obzirom na stravičnu narav okultnog grijeha Božja se pravednost mora izvršiti. Zato nečija krv mora poteći kako bi se skinulo prokletstvo okultnog: „Jer krv je ono što ispašta za život“ (Lev 17, 11). Obzirom da okultizam donosi smrt kao posljedicu, prolivena krv oslobađa od prokletstva smrti. Prolijevanje krvi je jedini način da se zla sila slomi.  Obzirom da je Isus Krist, Sin Božji bio okrutno razapet za sve naše grijehe, pa i grijehe okultnoga, kršćani danas mogu u Ime Isusovo izvršiti herem nad svime što je okultno. Što je herem? Herem je kleto uništenje svega što je pod utjecajem okultnoga, a Izraelci su ga morali izvršiti nad narodima koji su prakticirali ove prakse i koje je Bog protjerivao iz obećane zemlje isključivo zbog tog razloga. Koliko god se nama to činilo neprihvatljivo, herem u Starom zavjetu i Isusovo razapinjanje u Novom zavjetu puni su ljudske krvi. Krv ljudska pere prokletstvo okultnoga. Drugim riječima, prokletstvo okultizma se danas lomi tako da se izgovaraju molitve poništavanja (otklinjanja) prokletstva i to isključivo u Ime Isusovo. Ljudi se za taj grijeh moraju pokajati, a okultni predmeti spaliti. Niti jedna druga molitva ne može skinuti prokletstvo okultnog osim ispovijedi, molitve u Ime Isusovo i zazivanja Krvi Kristove. Jedino je Krist prihvatio na sebe herem na križu prolivši svoju krv, i to umjesto nas. U starom zavjetu heremom su udareni oni koji su te prakse činili, a u Novom zavjetu heremom je za naše grijehe udaren Isus Krist umjesto nas, jer smo mi prema Božjoj pravdi osuđenici na herem, ali prema Božjem milosrđu pomilovani od te osude i ušli u kraljevstvo nebesko. Zato vjernici moraju znati da je Isus na Veliki petak prolio svoju krv kako bi sa nas skinuo prokletstvo grijeha od kojih je daleko najgori i najrazorniji grijeh okultnog.