Kruh svetog Antuna
Svetom Antunu posvećena su mnoga naselja, biskupije, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva, zazivaju ga kod bolesti, traženja izgubljenih stvari, neplodnosti, gladi, amputacija udova, a zaštitnik je pored ostalog i Portugala, Brazila, Padove, vjere u Presveti sakrament, američkih Indijanaca, bolesnika, neudatih djevojaka, trudnica, ribara, lađara, mornara, putnika, brodolomaca, turističkih vodiča, potlačenih, siromaha, staraca, svinjara, životinja, magaraca, konja, žetava, berbi i pošte… Svetac svega svijeta.
Solidarnost sa siromašnima, poticajem i po zagovoru sv. Antuna, nastala je prema jednom Svečevu čudu nakon smrti. Neko nježno djetešce imenom Tomasino, igrajući se na trgu ispred Svečeve Bazilike koja je tada još bila u gradnji, padne u posudu s vodom i utopi se. Žalosna majka, pogođena ovom tragedijom, uteče se u molitvu sv. Antunu s obećanjem ako se dijete oporavi za život, da će darovati siromašnima onoliko brašna koliko je težak mališan. Ovaj zagovor majčine molitve bude uslišan, a žena ispuni svoje obećanje.
Tako je još u 13. stoljeću nastala karitativna pomoć najpotrebnijima nazvana «Pondus pueri» – «Težina djeteta», a koja je kasnije prozvana «Kruh siromašnih» ili «Kruh sv. Antuna Padovanskoga». Danas u svijetu postoje i drugi nazivi. Roditelji su se zavjetovali sv. Antunu da će darovati onoliko brašna ili kruha koliko je teško njihovo dijete, da bi ih zaštitio od raznih bolesti i svakoga drugog zla.
Kruh je oduvijek, sve do današnjih dana, osnovna prehrambena namirnica. Stoga je sasvim razumljiva i ova usporedba sa zavjetom kruha. S vremenom, ova je praksa nestala i zamijenjena je drugim, prikladnijim sredstvima i darovima. Danas, skoro u svim crkvama, gdje se nalaze oltari, kipovi i slike s likom sv. Antuna, pronaći ćete i škrabicu s natpisom «Kruh sv. Antuna». Ova je praksa dala poticaj i golem zamah Antunovu Caritasu, koji – slijedeći primjer i nadahnuće sv. Antuna – promiče i čini djela milosrđa prema potrebnima.
Poznate su riječi svetog Antuna: ‘Jao onima koji imaju pune podrume vina i žita, dva ili tri para odjeće, dok Kristovi siromasi prazna želuca ili polugoli prose na njihovim vratima, pa ako im što preko srca i daju, daju malo ili lošije od lošijega’. Biti milosrdan za sv. Antu znači “siromašnome pokloniti srce ne samo iz ljubavi, nego i kroz suživot i patnju…”. Krist nas uči da dijelimo. I on je sve svoje dao za nas. I rekao „rasprodaj sve ako želiš sa mnom“. Sveto Pismo je u znaku križa, ljubavi i dijeljenja. Davanja sebe za drugoga. Stoga i mi želimo pomagati. Medijska služba i poziv je biti tu za drugoga. Na to nas poziva i papa Franjo. Iskoristimo sva sredstva da budemo u službi Isusa Krista i dio njegove vječne ljubavi.
