Lavorare stanca (Cesare Pavese)

magic-1469121_1920

Erik Matejak

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2024. godine (6/2024).


Kada čujemo riječ abrakadabra znamo da će se dogoditi nešto čarobno, možda transformacija ili barem trik. Sama riječ prilično je posebna, no sada je postala univerzalni signal za događaj za koji se pretpostavlja da je nemoguć. I premda stručnjaci i dalje raspravljaju o točnom podrijetlu ove riječi, zna se samo kako se radi o drevnom izrazu. Abrakadabra se prvi put pojavljuje u spisima Kvinta Serena Samonika, prije više od 1800 godina, kao čarobni lijek za groznicu, potencijalno smrtonosan u eri prije antibiotika. Ovaj rimski učenjak bio je odgojitelj djece koja su kasnije postala rimski carevi Geta i Karakala, što daje određenu težinu i vrijednost njegovim riječima. Tako je u drugom stoljeću poslije Krista napisao knjigu Liber Medicinali, gdje je savjetovao da se napravi amulet koji sadrži pergament s ugraviranom čarobnom riječi, kako bi se objesio oko vrata bolesne osobe. Propisao je da se riječ piše u uzastopnim redovima, ali u trokutu usmjerenom prema dolje s jednim slovom manje svaki put:

ABRAKADABRA
ABRAKADABR
ABRAKADAB

AB
DO

Natpis bi se sastojao od 11 redaka, ispisanih sve dok u riječi nije ostalo nijednog slova; a na isti bi način, prema Serenu, nestala i groznica.

Prema novijim istraživanjima, verzije abrakadabre pojavljuju se i u egipatskom papirusu napisanom na grčkom iz 3. stoljeća. Neki, pak, misle da abrakadabra dolazi od hebrejske fraze ebrahk’dabri, što znači stvaram dok govorim, dok drugi misle da dolazi od avragavra, aramejske fraze koja znači ja ću stvoriti čovjeka, riječi kojima je Bog stvorio čovjeka šesti dan stvaranja. Čini se da je abrakadabra stoljećima zadržala svoju funkciju čarobnog lijeka za bolesti. Hebrejski rukopis iz 16. stoljeća iz Italije bilježi verziju abrakadabra čarolije za amulet koji sprečava groznicu, no čini se da je s vremenom ta riječ izgubila svoju korisnost kao lijek, a početkom 19. stoljeća pojavila se u drami koju je napisao William Thomas Moncrieff kao primjer riječi koju izgovaraju mađioničari. Iako su istraživanja još u tijeku, zanimljivo je primijetiti kako i najbanalnije riječi imaju bogatu povijest.