Luca Bartolomeo de Pacioli

Dario Šagolj

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u ožujku 2024. godine (3/2024).

Luca Bartolomeo de Pacioli
Rođen: Sansepolcro, 1445. godine
Umro: Sanselpocro, 19. 6. 1517.
Zanimanje: svećenik, matematičar, pedagog

Fra Luca Bartolomeo de Pacioli (ponekad Paciolo, 1445. – 1517.) bio je talijanski matematičar, pedagog i franjevac. Napisao je jedan od najranijih zbornika matematičkog znanja koji je reproduciran na tiskarskom stroju. Popularizirao je sustav dvostrukog računovodstva za vođenje financijskih evidencija i često je poznat kao otac modernog računovodstva. Bio je blizak prijatelj Leonarda da Vincija.

Luca Pacioli, ponekad zvan Lucas di Burgo, rođen je u Burgo Sansepolcrou u Toskani oko 1445., neki spominju čak 1450. godinu njegova rođenja. Rane godine proveo je u Veneciji, ali nakon što se preselio u Rim 1464., došao je pod utjecaj umjetnika i matematičara Piera della Francesca i arhitekta Leona Battiste Albertija. Od ove dvije važne renesansne ličnosti Pacioli je stekao velik dio svojega ranog obrazovanja, napose u geometriji, algebri i slikarstvu. U Rimu je ostao do 1471. godine, zatim je predavao u Perugi te putovao Italijom, često kod bogatih obitelji služeći kao učitelj njihovoj djeci.

Pacioli je bio čovjek duboke vjere i velike ljubavi prema znanju. Objedinjujući i sažimajući djela svojih suvremenika njihovo je znanje učinio dostupnim široj javnosti. Njegove publikacije predstavljaju spomenik renesansnom izdavaštvu i pružaju mnoge činjenice koje bi inače mogle biti izgubljene za kasnije generacije.

Pacioli je 1487. godine postao franjevac te nastavio poučavati u Perugi do 1491. godine, a 1494. objavio je prve sveske u tiskanom obliku o algebri i drugim matematičkim temama. Sva navedena znanja objavljuje u enciklopedijskom djelu pod nazivom Summa. Ovo je djelo posvetio svojem pokrovitelju vojvodi Guidobaldu, u njemu veliča i svojeg bivšeg učitelja Piera, kojeg naziva ,,našim suvremenikom i princem modernog slikarstva”. Dužnost učitelja matematike obnaša sve do 1496. kada je prihvatio poziv Lodovica Sforze (Il Moro) da radi u Milanu. Lodovico ga je imenovao voditeljem katedre za aritmetiku i geometriju na Sveučilištu u Paviji.

U Milanu je Pacioli surađivao, živio i podučavao matematiku Leonarda da Vincija kojeg opisuje kao vrsnog slikara, arhitekta i glazbenika, čovjeka nadarenog svim vrlinama. Godine 1497. Pacioli je dovršio još jedno djelo o geometrijskim figurama Divina Proportione za koje je da Vinci napravio ilustracije, a koje nije tiskano više od desetljeća. Pacioli kaže da je da Vinci dovršio Posljednju večeru 1498., dok je njihovo prijateljstvo bilo u punoj snazi, a postoji i razlog za vjerovanje da se Paciolijev utjecaj mogao prepoznati u detaljima slike.

U prosincu 1499. Pacioli i Leonardo bili su prisiljeni pobjeći iz Milana kada je Luj XII. zauzeo grad i istjerao njihova pokrovitelja. Nakon toga Pacioli i Leonardo često su zajedno putovali, najprije u Mantovu, potom u Veneciju i do proljeća 1500. u Firencu, tražeći poslove i pokrovitelje.

Pacioli se preselio u Pisu gdje je predavao od 1500. do 1505. godine. Postao je toliko poznat u svojem području da je 1508. u crkvi sv. Bartolomeja u Veneciji predsjedao na međunarodnoj konferenciji o petoj knjizi Euklidovih Elemenata te se obratio prisutnima među kojima su bili diplomati, profesori, liječnici, pjesnici i svećenici. Godine 1509. Pacioli je vidio svoje djelo tiskano prije gotovo jednog desetljeća, Divina Proportione, u Firenci. Posvetio ga je gonfalonjeru (zastavniku) Pietru Soderiniju koji je podupirao brojne znanstvenike i umjetnike, uključujući da Vincija i Michelangela. Uključuje šezdeset ilustracija da Vincija iz razdoblja kada su umjetnik i redovnik radili zajedno pod Sforzinim pokroviteljstvom. Riječ je o trećoj knjizi ovog djela, Libellus in Tres Partiales Tractatus Divisus Quinque Corporum Regularum, koja je prijevod Pierova Quinque Corporibus Regularibus na talijanski jezik, a koja je djelo Piera della Francesca predstavila široj publici. Malo se pouzdano može reći o Paciolijevim aktivnostima i mjestu boravka nakon tog vremena. Posljednje povijesne reference o njegovim profesionalnim aktivnostima potječu iz 1514. godine kada mu je papa Leo X. ponudio mjesto nastavnika na Sveučilištu u Rimu.

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 3/2024.