Luko Paljetak (1943. – 2024.)

Erik Matejak

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2024. godine (6/2024).


Pjesnik kojeg sam, a vjerujem i ostali, upoznao još u dječjoj dobi, baš zato što je imao takvu lakoću izražajnosti i ljepotu ritma i rime da bi se svidio nekim klincima, otišao je. Gdje, s pravom bi se pitao netko, iako je već naslutio kamo vodi ovaj uvod, možda i o kome govori; međutim, koristim se još jednom tim beznačajnim eufemizmom u kojem želim izbjeći tvrdnju kako je umro Luko Paljetak. Pjesnik i poeta, erudit i prevoditelj, esejist i književni kritičar, književnik i akademik i još štošta u ovom čudu što se zove život. Listajući portale, kako to uobičajeno biva kada netko umre onda te se redovito sjete i to u perfektu, naišao sam, ne mogu reći prašnjave zato što internet i tehnologija kao da se odupiru prljavštini u kojoj je sve dostupno, intervjue, sada već posljednje, koje je gospar dao. I jedan me je potaknuo na pisanje ovih redaka u katoličkom mjesečniku, jer je bio više vapaj bespomoćnog zaljubljenika koji je shvatio kako vrijeme u kojem je još mogao opasati bokove, i uzeti mač, i štit, i otići spremno u bitku s vjetrenjačama više nije takvo. Tako je, predstavljajući, svoju zbirku pjesama, sjedeći ispod raspela, kako je opisao novinar Dubrovačkog vjesnika dočaravajući u potpunosti simpatičnost trenutka i ozbiljnost problema, gospar Paljetak izjavio: „Zamislite, gospoda bibličari žele reducirati poeziju u Bibliji, pjesme ne prevode na poetičan način! Sam Bog zna zašto; a možda ni on.” Valjda će netko, negdje, dati kakav smislen odgovor u kojem se neće naći niz logično nabacanih riječi ni pastoralni razlozi. Valjda? Jer, zaključio bih, dok pritom žalim odlazak ovog pjesnika, poeta ludens, kako i sam „Bog kao takav, kako god on izgledao i kako god ga mi zvali ili ne zvali, priznavali ga ili ne, i sam je pjesnik ako se složimo s time da je ono što vidimo oko nas stvoreno. Ne može ne biti pjesnik netko tko je stvorio toliku raznolikost ovoga našega svijeta.”