Povijest Veritasa – Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga

“Za Božju slavu, u čast sv. Antunu i na korist dušama!”

Upravo ovim riječima koje su zapisane u prvom broju našega časopisa iz 1962. godine započeo je fra Ivon Ćuk jednu veliku avanturu koja traje do danas. Hrabri poduhvat fra Ivona Ćuka, pokretanje časopisa Glasnik sv. Antuna Padovanskoga kao i svesrdna pomoć subraće franjevaca konventualaca Hrvatske provincije sv. Jeronima, urodio je plodom ustrajnosti i vjernosti dugoj skoro 60 godina. U teško vrijeme komunizma, zabrana, restrikcija i veoma ograničenoga vjerskog djelovanja, pokrenuti časopis, čiji je «stariji brat» (Svetište sv. Antuna) petnaestak godina prije toga bio zabranjen kao i sva ostala vjerska štampa onoga vremena u tadašnjoj državi, a k tome još biti prvi koji to pokušava, zasigurno je zahtijevalo puno odvažnosti i proročkoga duha.

Veritas - Glasnik svetoga Antuna Padovanskoga

Početak

Godina je 1962. Uskoro započinje Drugi vatikanski sabor. U životu mjesne Crkve zapažaju se znakovi buđenja vjerskog tiska. Fra Ivon Ćuk, u to je vrijeme poznati propovjednik, konferensijer i pisac apologetskih spisa, hrabro se upustio u avanturu koja je potrajala do danas. Uz podršku svojih redovničkih poglavara i subraće, fra Ivon je pokrenuo katolički mjesečnik pod naslovom “Glasnik sv. Antuna Padovanskog”, u izdanju Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, sa sjedištem u Zagrebu, Sveti Duh 31. Bio je to na neki način nastavak onoga što je 1929. započeo fra Ambroz Vlahov pokrećući časopis «Svetište sv. Antuna», a opet novi časopis koji će fra Ivon Ćuk razviti u modernu reviju visoke naklade i dobre pokrivenosti.

Prvi broj

Prvi broj izašao je o Uskrsu 1962. u solidnoj nakladi od 4.000 primjeraka. Naklada je iz broja u broj naglo rasla, tako da je već nakon dvije godine dosegla godišnji prosjek od preko 33.000 primjeraka po broju.

Porast je nastavljen do 1966. godine, kada je dostignut vrhunac u broju primjeraka: gotovo 40.000 na mjesec, a pojedini brojevi dosegli su rekord od 42.000 primjeraka. Od te godine list stagnira, a 1969. naklada počinje naglo opadati, posebno u razdoblju do 1975. godine, kada se zaustavila na oko 20.000 primjeraka. Poseban pad naklade uslijedit će devedestih godina zbog ratnih okolnosti i prekidanja veza s Hrvatima izvan republike Hrvatske.

“S mnogo volje pokrećemo list, koji nosi ime Božjeg i našeg miljenika. Poradi čega? Da doprinesemo svoj obol Božjoj slavi, časti sveca i duhovnoj potrebi naših vjernika. Antun je prolazio svijetom, propovijedajući djela Gospodnja. Donosio je mir, utjehu, dobrotu, savjest i radost. To i samo to želimo preko ovoga lista činiti i mi, njegova subraća…!”

“Hvala Bogu na svemu! Želja nam je da još jednom naglasimo koja je svrha i pravac lista: Jednostavno a jasno iznositi svim ljudima dobre volje blistavu i nenatrunjenu ljepotu Isusove nauke, otkrivati im bogatstva unutarnjeg duhovnog života i privlačnu uzvišenost Kristovih obećanja.”

fra Ivon Ćuk

Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Zagreb, travanj 1962.

Naziv časopisa

Časopis je započeo izlaziti pod nazivom “Glasnik sv. Antuna Padovanskoga”. Pod ovim imenom izlazi sve do kraja 1967. godine.
Te je naime godine u mjesecu prosincu časopis bio zabranjen
i zaplijenjen i nije se pojavio u rukama čitatelja.
Budući da je prijetila opasnost da se časopis potpuno ugasi,
urednik je promijenio naziv u “Veritas – revija sv. Antuna Padovanskoga”. Urednik je obrazlažio razloge toj promjeni:

“Svakako, to nismo učinili radi pomodarstva. A nije učinjeno
bez razloga. Možemo vas uvjeriti da je to trebalo izvršiti.
Veritas u latinskom jeziku znači istina. Čini nam se da se naše vrijeme najviše ogriješilo upravo o istinu. Sveti Antun borio se za života da učvrsti evanđeosku istinu koja se u to vrijeme mrvila…”

Kasnije će naziv biti dopunjen u “Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga” koje ime nosi sve do danas.

Izgled časopisa

Ono što upada u oči listajući prvo godište “Glasnika” jest njegova jednostavna i skromna vanjska oprema. Na običnom novinskom papiru, bez razlikovanja omotne od ostalih stranica, list se danas doima prilično staromodno i ponešto naivno. Časopis će dosta brzo «Zlatnih šezdesetih godina» postići veoma privlačan izgled i dizajn. Veliki format, lijepo osmišljene naslovnice, ukusno razmješteni i složeni tekstovi, s velikim naslovima.

Promatrajući sva godišta Veritasa, jedva da se mogu mjeriti s tim, makar pomalo i zastarjelim izgledom. Nije se uvijek uspijevalo udovoljiti svim kriterijima dizajna, ali se nastojalo.
Časopis je često zbog oskudice birao jeftinije varijante.
O 500. broju, u prosincu 2006. Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga započinje tisak potpuno u boji. Osim toga znatno se povećava i broj stranica. Uskoro naklada ponovno počinje rasti.

Urednici

Prvi glavni urednik bio je fra Ivon Ćuk koji je tu službu vršio od osnutka časopisa, od 1962. godine do 1973. godine. Fra Ljudevit Maračić, najdugovječniji urednik, koji je tu odgovornu službu vršio od 1973. do 1998. godine; potom je uređivanje časopisa preuzeo Marko Puškarić vršeći ovu službu do 2006. godine. Naslijedio ga je fra Ivan Bradarić, koji je list uređivao do 2014; zatim fra Josip Blažević koji je časopis uređivao do 2018. godine. Sadašnji glavni urednik je fra Vladimir Vidović.

Koncepcija časopisa

Od početka je jasna nakana glavnog urednika da se govori otvoreno i jasno o temama o kojima su mnogi šutjeli. Mnogi su prihvaćali ono što je Veritas pisao, a bilo je i onih koji su mu osporavali i ulazili u otvorene rasprave i proteste. Teme su raznovrsne. Oštro pero fra Ivona Ćuka, koji svojim razmišljanjima, reportažama i prilozima, koji imaju dubinu i širinu, pogađa i učene i one koji u Veritasu žele pročitati nešto za svoju dušu. Tu je i analitički pristup fra Nikole Roščića i uvijek zanimljivi Špiro Marasović koji izaziva intrigantnim i pomalo provokativnim naslovima: “Podmantiologija”, “Primitivna glazba odgovara primitivnim ljudima”, “Cogitas, ergo … boom!”, “Sveci – teolozi neodlučeno”.

Da se njegovi članci čitaju i komentiraju, svjedoče i brojna pisma koja stižu u redakciju, a neka od njih urednik objavljuje. Istina, sadržaj tih pisama je uglavnom oštar, polemičan i otvara nova pitanja, kakav je uostalom i stil pisanja Špire Marasovića. Poseban doprinos časopisu daje fra Celestin Tomić, čiji su prilozi završavali, osim u časopisu, otisnuti i u knjigama.

Spomenimo da je od ovoga našega vrijednog subrata do danas tiskano 47 naslova knjiga. Tu su i teme iz ekumenizma i povijesti Crkve. Vrijedni tekstovi iz života svetaca. Tekstovi duhovnoga sadržaja. Informacije i vijesti: u početku uglavnom iz katoličkog dijela svijeta, a kasnije se proširuje i na druga područja. Osobito su čitani, praćeni i prihvaćeni prilozi za mlade “Tribina mladih”, iz koje je donekle nastao još jedan časopis: MI – list za mlade. Reportaže iz župa i one koje prate velike događaje u Crkvi. Intervjui sa poznatim osobama.

Usponi i padovi

Vrijeme u kojemu izlazi Veritas je politički nesklono ovakvoj vrsti tiska. Zato, potrebno je biti maksimalno oprezan. Urednik osjeća potrebu da bude što oprezniji i osjetljiviji na svoje pisanje, a tome je dao oduška u jednom svom odgovoru čitateljima: “Urednik mora imati izvanredna ticala, mora instiktivno slutiti pa pogoditi o čemu ovaj tren treba pisati, kako to treba pretočiti.” Osobito je godina 1970. bila teška za Veritas. S jedne strane postignut je golem uspjeh, Veritas se čita u svim dijelovima ondašnje države, ali i u inozemstvu. O Veritasu se razgovara i raspravlja. Veritasovi se prilozi prepričavaju i komentiraju. Veritasovi se stavovi poštuju i uvažavaju. Veritas je svakodnevnica. Na drugoj strani valja znati da istina ima svoju cijenu i potrebno je platiti taj račun. Neki su povrijeđeni stavovima koje Veritas donosi.

Župe, pa čak i cijele biskupije otkazuju Veritas. U samo jednoj godini naklada je opala za 5.000 komada. To je preko deset posto naklade. Pad će se još i nastaviti te će, iz raznih razloga, potrajati sve do 2006. godine. Ta odlučnost da se dođe do istine uvukla je Veritas u neke neugodne borbe, kakva je npr. bila polemika sa zadarskim nadbiskupom u vezi s osnivanjem metropolije u Splitu. To su dani poznatih slučajeva i pitanja: Hercegovina, Zadar, Vepric, Tavilićevo prezime, grupa Synaxis u Rijeci, položaj mladih laika u Crkvi… Unatoč svim tim zamjerkama, treba reći da je Veritas u to burno i uzbudljivo vrijeme, kada se i u životu naše Crkve štošta događalo i mijenjalo, odigrao svoju veliku ulogu. Ona se može danas procijeniti različito, ali godišta ovog razdoblja ostaju neizbrisivi dokument i nezaobilazni svjedok svega onoga što se kod nas događalo.

Veritasova budućnost

«Onaj tko se nekontrolirano napaja isključivo u podrumima prošlosti, obično žalosno tetura po stazama sadašnjosti i sasvim mutno gleda u smjeru budućnosti» – piše Špiro Marasović na početku jubilejske 25. obljetnice izlaženja našega lista. Prekomjerno zahvaćanje u prošlost i izricanje žalopojki za nekim boljim vremenima života jednoga društva, pojedinca, pa i ovoga našega lista, dovest će nas u krizu i neperspektivnost. Želja je našega časopisa otvoriti se budućnosti, sa što jačim osjećajem za sadašnjost u kojoj živimo. Pisati o čovjeku – ne nekom imaginarnom, nego o čovjeku-čitatelju ovoga našega Glasnika. Zato i nastojimo izbor tema uvijek prilagoditi tim uvjetima i potrebama, nastojeći da poneka mrvica istine padne i s radnih stolova, kompjutora i stranica Veritasa. Nastojali su oko toga, uza sve redovne obveze koje su imali, svi dosadašnji urednici i naši suradnici. Jesmo li u tome uspjeli i da li smo barem na tragu toga, na to pitanje možete odgovoriti jedino vi, poštovani čitatelji.

Ulaskom u drugu polovicu stoljeća razgranata djelatnost Veritasa bit će obilježena djelovanjem prema već uhodanim praksama i sadržajima: tisak časopisa, knjiga, kalendara; mrežne stranice, hodočašća, organiziranje promocija, kontakti s čitateljima, humanitarne akcije… Pri tome glavna zadaća i dalje ostaje briga za uređenjem časopisa, uz neprekidno traženje novih putova i načina bolje medijske prezentacije. Otvoren za svako sučeljavanje i konstruktivnu kritiku, časopis želi ponuditi prostor čitateljima u njegovu sukreiranju. U planove koji se odnose na bližu ili daljnju budućnost Veritasa svakako su nastojanja oko povećanja naklade, a s tim u svezi i poboljšanje načina prodaje. Želimo da časopis u svakom svom broju donosi nove, izazovne i privlačne životne priče, razgovore, razmišljanja, komentare važnih događaja u Crkvi ili u društvu, te sve ono što čitatelji žele pročitati u jednom modernom katoličkom mjesečniku. No, bez obzira kako će to utjecati na prodaju časopisa, te neovisno o tome što je to uvijek nepopularno, ipak nikada nećemo popustiti beskorisnom senzacionalizmu, praznom kritizerstvu ili izazivanju beznađa i očaja kod čitatelja. Usprkos svemu Veritas i dalje želi širiti istinu, radost, nadu i mir.