Predrasude pobijediti razgovorom

Fra Ivan Penava

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u svibnju 2024. godine (5/2024).

Općepoznata je podijela kršćanstva u Njemačkoj na katolike i evangelike. A velike podijele i odvojenost među ljudima polako stvara predrasude koje se onda kroz godine etabliraju. Jedna od velikih predrasuda s kojom sam se susreo u svojem sve češćem kontaktu s evangeličkim vjernicima jest to da katolici smatraju kako evangelici ne štuju Blaženu Djevicu Mariju niti ostale svece kojima se mi često divimo i prikazujemo svoje molitve. Kako osobno ne volim puno okolišati u razgovoru s prijateljima na kavi, tako sam za vrijeme jedne kave s evangeličkim pastorom vrlo otvoreno porazgovarao o ovim temama.

– Hvala Vam na pozivu u Vaš župni ured evangeličke župe. Vidim da ste vrlo otvoreni za razgovor i puno radite na ekumenizmu koji zbližava katolike i evangelike – započnem je priču dok mi je moj domaćin evangelički župnik pružao šalicu njemačke kave s aparata. – Znam da vi Hrvati više volite kavu kuhanu na vodi, ali mi ovdje doma imamo samo filterkavu s aparata – nastavi on naš razgovor kao da se pomalo ispričava.

– Ma, uredu je. Bitno je da je kava i da nas razbudi za razgovor. Ako mi dopuštate da bude slobodan, jer već smo se više puta susreli na raznim zajedničkim ekumenskim susretima u Vašoj evangeličkoj, kao i katoličkoj crkvi pa smo se već prilično upoznali. Volio bih Vas pitati koliko je istina da vi evangelici ne volite Blaženu Djevicu Mariju i da je ne štujete kao što to mi katolici činimo – prijeđem ja na neki način odmah na ono što me zanima.

– Mislim da je malo pretjerano reći da ne volimo Mariju, Isusovu Majku. Nije to baš tako jednostavno. – odgovori mi moj sugovornik pomalo iznenađen ovim pitanjem, pa sam se morao malo opravdati: – Oprostite, nisam htio ništa krivo reći. Već jednostavno me moji hrvatski katolički vjernici, ali i njemački često pitaju je li istina da evangelici ne štuju Blaženu Djevicu Mariju. To je nekako opća predrasuda s kojom se ja do sada nisam imao s kim konfrontirati s evangeličke strane kako bih je potvrdio.

– Osobno sam rođen u Gornjoj Bavarskoj blizu Münchena – nastavi moj sugovornik. – Bili smo mala evangelička zajednica, okružena katoličkim župama. Mi to nazivamo – evangelička dijaspora. I ja sam s drugom djecom naučio moliti krunicu. Tako da mi štovanje Marije nije strano. Razumijete me? – gledajući me u oči blago klimne glavom kao znak razumijevanja. – I mi evangelici vjerujemo u Mariju kao što i vi katolici, pa i pravoslavci vjerujete. Vjerujemo sve što je o Mariji rečeno na prvih sedam crkvenih sabora koji su nam zajednički. Sjećate li se malo o tome sa studiranja teologije? – pomalo sa smiješkom me upita.

– Da, da. Na trećem saboru u Efezu tamo još u petom stoljeću biskupi su raspravljali je li Marija rodila samo čovjeka Isusa pa je zato možemo nazivati „Kristorodica“ (na grčkom „Christotokos“) ili je u Isusu rodila i Boga pa je zato smijemo zvati i „Bogorodica“ – „Theotokos“ na grčkom jeziku rečeno – pohvalim se ja malo sa svojim znanjem dok sam odlagao šalicu s kavom na stol jer mi je razgovor postao sve zanimljiviji.

– Upravo tako i mi kao i svi kršćani smatramo da je Marija i Kristorodica i Bogorodica. Jer ako je Isus pravi Bog i pravi čovjek, onda je i njegova majka kad ga je rađala rodila i Boga i čovjeka. Nama je važnija ova definicija o Isus Kristu pa se onda oslanjamo na nju kad govorimo o njegovoj majci. – Protumači mi dalje evangelički pastor i nadoda – Ono što nas razlikuje od vas katolika je upravo riječ „štovanje“ koju ste upotrijebili. Mi štujemo samo Isusa Krista kao jedinog spasitelja i posrednika pred Bogom. Nitko drugi ne može za nas posredovati pred Bogom, pa ni Marija koja je Isusova majka ovdje na zemlji. Mi nju poštujemo kao njegovu majku, ali je ne štujemo kao da može posredovati za nas. Jer onda bi bila jednaka kao Isus, kao Sin Božji. Kad vi spominjete svece koji nam pomažu pred Bogom nama se čini kao da umanjujete značenje samo Isusa kao Sina Božjega. Kao da ga ne trebamo jer imamo svece.

– Sad mi je razumljiviji vaš evangelistički stav prema svecima. To znači da poštujete svece kao hrabre kršćane, ali im ne želite pridavati neke posebne moći koje se pripisuju samo Isusu. – pokušam ja svojim riječima malo opisati što je on sada rekao. – To je istina. Mi nismo protiv svetaca, niti protiv Marije, Isusove majke – nastavi on našu raspravu, – nego ne želimo umanjiti značenje koje Isus Krist ima za nas pred Bogom. On je sišao s neba za nas i otkupio nas svojom smrću i uskrsnućem. Ne sveci.

– Znate, začudilo me kad sam kod nekih evangelički crkava ovdje u njemačkoj primijetio da imaju nazive po svecima: Marienkriche, Stefankirche, Johanneskirche. Pomislio sam kako je to čudno jer znam da evangelici ne štuju svece.

– Tu morate pogledati malo opet u povijest. Te sve crkve koje ste spomenuli bile su zajedničke crkve u kojima su se štovali ti sveci. I kad smo ih mi evangelici preuzeli nismo mogli promijeniti ime crkve koje je već stoljećima ostalo u narodu. Čak su i kipovi u nekim crkvama ostali. Poštujemo svece jer su i oni naviještali Isusovo uskrsnuće i mnogi su mučenički poginuli za vjeru.

– A što kažete o marijanski dogmama poput Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije i Uznesenja u nebo? One su nastale kasnije od onog sabora u Efezu kad su se poslije naše dvije crkve razišle. – postavim ja novo znatiželjno pitanje uzimajući svoju kavu u ruke i nastavljajući piti.

– Volio bih jednostavno reći kako je dovoljno naglasiti da je Marija, Isusova majka bila Bogorodica. Jer za ova kasnija tumačenja, koja spominjete, nema temelja u Evanđelju. Znate da mi u evangeličkoj Crkvi naglašavamo tri temeljne stvari – samo milost Božja, samo Sveto pismo i samo vjera. Dakle o marijanskim dogmama, kako ih vi to nazivate, nema ništa u Svetom pismo. Sva ta pobožnost svecima i Mariji nemaju temelja u evanđelju.

– No, ipak, nije baš da ništa od pobožnosti prema Bezgrešnoj Djevici Mariji nema u evanđelju. Pogledajte samo molitvu Zdravo Marijo i njezine riječi. Mi katolici u toj molitvi samo ponavljamo citate iz evanđelja. To su one riječima kojima je arkanđeo Gabrijel navijestio Mariji i one riječi kojima ju je Elizabeta pozdravila. Dok molimo Zdravo Marijo mi zapravo ponavljamo citate iz evanđelja. – pomalo zaneseno prenesem mu ja ove svoje riječi kao da sam mu nešto važno dokazao.

– Čini se da imate pravo. Već sam pomalo i zaboravio te molitve koje smo kao djeca u katoličkom vrtiću molili. Sad kad razmislim malo bolje zaista su to citati iz evanđelja. To bio onda značilo da ste vi katolici zapravo evangelici, jer molite molitve koje su u evanđelju – nasmije se moj evangelički sugovornik očekujući moj odgovor.

Dižući svoj pogled u zrak napnem i ja svoje misli kako bih povezao ovo što je on zaključio: – Ali mi katolici nismo nikada niti bili protiv evanđelja. Dakle obojica smo onda evangelici ako čitamo evanđelje.

– A sad ćete mi reći da smo i pravoslavci jer oboje štujemo izvorni, pravi nauk Crkve iz prvih vremena i prvih sabora – ubaci mi se u riječ, a ja mu na to samo potvrdim da to nije šala. – Pa sad kad sve ovo što ste rekli zbrojim mogu reći da onaj tko štuje Mariju kao Bogorodicu je i katolik i evangelik i pravoslavac. Jer ona je za sve nas jednako važna. Možda nas zapravo više povezuje, nego što nas razdvaja – uzvratim mu ja.

– Kao i nas dvojicu, hoćete reći? – prihvati moje argumente evangelički pastor. – Danas ste ovim razgovorom probudili katolika u meni koji se zna moliti Mariji, Isusovoj majci, a ja sam Vas potaknuo da otkrijete da je vaša pobožnost utemeljena u evanđelju i da to nije samo obična pučka tradicija.

– Vidite kako je dobra ova kava kad kroz razgovor pomaže da nadiđemo naše predrasude jedni o drugima – zaključim i zamolim za još jednu šalicu kave. Sad kad smo razbili predrasude jedan o drugome stiže nam ova druga kava u gostima koju zovu razgovoruša…