Sveci su najveći junaci čovječanstva
“Tko nije častio svece, prolazi osamljen zemljom.” (G. Thibon)
Drugovanje sa svetima izvor je radosne i neuništive snage, svjetla i sreće. Doživljaj je životni istine vjere: općinstvo svetih, istine koja ispunja naše duše vedrim optimizmom i sigurnom pobjedom u pobjedu ljubavi i istine nad mržnjom i laži.
Svaki svetac božansko je i ljudsko remek-djelo. Svaki otkriva svoju vlastitost, svoju različnost, a ipak svi su Jedan u Kristu. Crkva je majka svetaca. Ona ih oblikuje, dariva svetost svojim sinovima i proglašava neke kao uzor suradnje s Duhom Svetim.
Bl. Alojzije Stepinac u predgovoru opsežnog djela Sveci za svaki dan veli: “Sveci su naime riječ Božja prevedena u djelo.”
“Tko bi s omalovažavanjem htio prijeći preko životopisa svetaca, taj bi pokazao veliku ludost i prije ili kasnije uvjerio bi se kako su istinite riječi Svetog pisma: ‘Tko odbija poruku, prezire dobro svoje duše, a tko sluša opomenu, stječe sebi razboritost’. (Izr 15, 32) ”
Svi su razboriti ljudi oduvijek gledali u životopisima svetaca prave zlatne rudokope za neumrle duše…
Nisu kod svetaca glavna čudesa. Sam Isus Krist veli da će mnogi na Sudnjem danu ustati i dokazivati da su u Njegovo Ime činili čudesa. Ali im ipak neće koristiti ako nisu živjeli prema zapovijedima Božjim i načelima Evanđelja. To je glavno kod svetaca… Ni jedan jedini nije postao svetac, a da nije bio velik junak. To je tisuću puta teže negoli dobivati krvave bitke na bojnim poljanama.
Sveci su doista najveći junaci čovječanstva. Oni su isto tako najviši dobrotvori čovječanstva, kako za svoga života na zemlji, tako i sada na nebu.
Životopisi svetaca idu dakle u prvom redu za tim da nas potaknu na krjepostan život svojim divnim primjerima, da tako što sigurnije spasimo dušu.
U pismu jednom provincijalu iz Krašića (20. srpnja 1957.) piše: sveci su “prave narodne veličine. Sve druge, pa bilo i najveći ljudi, dolaze iza njih.”
U pismu kiparici Mili Wod (11. siječnja 1959.) piše: “Samo sveci i svetice istinski su heroji čovječanstva, istinske veličine čovječanstva.”
Sveci su naši posrednici kod Oca nebeskoga, “prikazujući zasluge koje su stekli na zemlji po Kristu Isusu, jedinome Posredniku između Boga i ljudi. Stoga njihova bratska briga mnogo pomaže našoj slabosti.” (KKC 956)
Sv. Terezija od Djeteta Isusa, učiteljica Crkve, veli: “Svoje ću nebo provoditi čineći dobro na zemlji.”
Prije smrti izrekla je značajne riječi:
” Često molim svece, a ne bivam uslišana. Međutim, što su oni više gluhi na moju molitvu, to ih više ljubim.”
Majka Agneza pita je razlog tome. Ona smireno odgovara:
“Jer više želim ne vidjeti Boga i svece, i ostati u noći vjere, nego što drugi žele vidjeti i shvatiti.”
Bl. Alojzije Stepinac živio je u “noći vjere”, što je za njega bilo čudesno svjetlo i život, kako nam to pokazuju događanja iz njegova života. Nije imao nikakvih ukazanja, viđenja, snova. Ali posjedovao je nepokolebljivu vjeru. Mogao je, u svojoj oporuci, 9. listopada 1959., napisati ovo:
“Dragom Bogu neizmjerna hvala za milost sv. vjere, u kojoj nikad nisam kolebao, kao i za neizmjerne milosti.”
