U Tebe se, Gospodine, uzdam!
Poznajemo korijene vjerske mržnje i protukatoličkog bijesa; to je neprijateljska čovjekova država suprotstavljena Božjoj državi. Zbog toga se i danas kao i jučer, Evanđelju opire, ismijava ga se i odbacuje. Danas se otvoreno napada katolička vizija muškarca, žene, braka, odgoja mladih, poštovanja i dostojanstva ljudskog života od začeća pa do prirodnog završetka. Vrline se ismijava, a poroke veliča. Evanđeoska blaženstva zamjenjuju nasilni i prijestupnički stavovi. Sloboda, koju protuevanđeoska ideologija prisvaja sebi, oduzima se onima koji ju poimaju drukčije. Ono što se ne može razumno prihvatiti, nameće se grubom i prisilnom klevetničkom propagandom. To je otrovana klima u ovome svijetu obrnutih vrijednosti u kojem živimo.
Zbog toga, je nezamislivo ne pozvati se na svjedoke vjere, svece i mučenike. Od blaženog Alojzija Stepinca učimo biti vjerni Kristu, Crkvi i Papi; biti snažni pred omalovažavanjem, nepravdom, progonom; učimo hrabro braniti ljudska prava zajedno s Božjim pravima; hrabro i požrtvovno slijediti Isusa učitelja, koji je Put, Istina, Život i Svjetlo svijeta, te također biti sol zemlje. Od Isusa i od našega Blaženog mučenika nadasve učimo opraštati našim neprijateljima i ljubiti ih. Ljudske ideologije prolaze, diktature nestaju. Samo ljubav ostaje zauvijek, ona ljubav koju Bog izlijeva u naša srca na krštenju i koja sa sobom donosi darove istine i slobode.
Svaki čovjek nastoji ostvariti u vlastitom životu ono što je Bog naumio za njega. Mnogi ljudi u vjeri istinski otkrivaju Božji plan i Božju volju u svom životu. Međutim, zbog naše slabosti Božja volja nije uvijek jasna niti je lako prepoznatljiva. Ni Alojziju u njegovoj mladosti nije bio jasan životni put koji ga je trebao dovesti do ostvarenja svoje osobnosti. Njegova ga je majka neprestano podržavala svojom molitvom. Ovo je velika tajna u avanturi svetosti Alojzija Stepinca. Alojzije se odlučuje za svećenika. Tada mu Bog šalje razne ljude kao pomoć na ostvarenju toga puta. Tijekom njegovog hoda do oltara, mnogi su brzo uvidjeli ozbiljnost, zrelost i temeljitost Alojzijevog lika. Svetost se razvija u tajnovitoj suradnji između Boga i čovjeka. Svetost je najprije Božji dar koji zahtijeva čovjekov odgovor. U svom pastirskom radu sam je činio i vršio ono što je druge učio. Bio je logičan i dosljedan u svojoj vjeri i u svom zvanju. Današnji čovjek je dezorijentiran i obuzet tolikim sumnjama koje obilato širi dominantni mentalitet po kojem se može i bez Boga. Na osobit način su mladi ti koji traže sigurnosti i ideale vrijedne ostvarenja. Lik blaženog Stepinca je primjer kako nasljedovati Krista, kako nastojati razumjeti i ostvariti volju Božju i postići svetost.
Blaženi Stepinac bijaše čovjek savjesti, i stoga u svoj svojoj zadivljujućoj postojanosti nije nikada bio tvrd čovjek, nije nikada postao žučljiv, tim manje je poznavao mržnju, jer je branio istinu, jer je njegova savjest bila uronjena u lice Kristovo, bio je oblikovan Kristom. Ova postojanost bila je istodobno ljubav prema ljudima, ljubav i prema svojim progoniteljima. On nas tako uči kako čvrstina kršćanske savjesti pomiruje istinu i ljubav, ona je spoj istine i ljubavi. A jer je bio čovjek savjesti, nadvladao je zlo dobrim i preobrazio zlo svojom nepobjedivom ljubavlju, hranjenom ljubavlju Kristovom.
Izrazio je program svoga biskupstva, svoga života u riječima: U Tebe se, Gospodine. uzdam! To je bilo njegovo biskupsko načelo. Prepustio se Gospodinu u tolikim patnjama, prepustio se Gospodinu, znajući da su u Gospodina vode pravoga života, pravoga blaženstva. U svim je poteškoćama ostao čovjek nade, budući da je bio čovjek vjere i čovjek ljubavi, čovjek prave ljubavi. Tko živi od ovih riječi, zna da vrijedi i završetak Te Deuma, da je istinita, – neću se postidjeti nikada.
Danas nas blaženi kardinal Stepinac poziva na herojsku hrabrost u vjernosti Bogu, poziva nas da stavimo naše pouzdanje u Krista, da budemo prije svega ljudi nade.
