|
Nakon buđenja postali smo svjesni činjenice da smo smješteni na samoj obali Egejskoga mora.
Poslije doručka i traženja školjkica na obližnjoj pješčanoj plaži, smjestili smo se u autobus.
Tu nam se pridružila gđa. Rukija, lokalni vodič, Turkinja rodom iz Skoplja, koja govori i hrvatski.
Ona nas je odvela do arheološkog lokaliteta Troje gdje smo po sunčanom vremenu uz dobro vodstvo obišli iskopine svih devet slojeva nekadašnjega grada Troje.
Na kraju smo se svi fotografirali u legendarnom Trojanskom konju ("Štogod to bilo, bojim se Grka i kad darove nose." Vergilije, Eneida).
Uslijedila je vožnja do Pergama gdje smo ručali, a zatim krenuli put Izmira.
U taj veliki grad od skoro četiri milijuna stanovnika došli smo oko 18 h, gdje nas je dočekao suprug gđe. Rukije
i odveo nas u franjevačku crkvu sv. Helene gdje smo slavili svetu misu.
Zatim smo se smjestili u hotel Aksan.A |
|
