Bazilika sv. Antuna - Padova
Travanj 2019.

   

Veritas
Arhiva
Sv. Antun
Dragi sveti Antune
Bazilika sv. Antuna
Slike sv. Antuna
Promocije
Povijest
Pretplata
Gdje smo
Drugi o nama

 

 

 

.

Pogledajte film

Pogledajte film 2

Pogledajte film 3

NAJAVLJUJEMO

HODOČAŠĆE U PADOVU

Organiziramo hodočašće "Putovima svetog Antuna" u Padovu, Arcellu i Camposampiero

U 2019. godini hodočastit ćemo:

27. travnja
11. / 12. svibnja
(Dvodnevno)
8. lipnja

21. rujna
26. listopada
23. studenog

PROGRAM HODOČAŠĆA

HODOČAŠĆE U ITALIJU

Od 21. 4. do 26. 4. hodočastimo u Rim,
San Giovanni Rotondo,
Osimo, Monte s. Angelo
i Padovu.

PROGRAM HODOČAŠĆA

 

Preporučite stranicu
prijateljima
Forum


Zatražite
novi broj "Veritasa" gratis
(samo Hrvatska)

 
Pretraživanje
izdanja:
Mje
God
 
 
 Arhiva izdanja
 
Liturgijski kalendar Liturgijski kalendar
 .

 Vrijeme Vrijeme
 

Želim da vas Uskrsli svojim duhom obnovi, neka vam podari vjeru i snagu
da ne pokleknete pred izazovima i kušnjama na ovozemaljskome putu.

SRETAN USKRS
i postojan hod u vjeri u Uskrsloga!

Neka vas prati mir i Božji blagoslov!

fra Vladimir Vidović,
glavni urednik Veritasa - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga,
duhovnik Ansambla Kolbe
i voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu

 

 

 

 
 

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

 
 
 

 

 

 

2. vazmena nedjelja

 
   
 

Dj 5, 12-16
Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19
Iv 20, 19 - 21

 
 

Razmatranje

 
     
 

Današnje evanđelje govori o dvama susretima uskrsnuloga Isusa sa svojim učenicima. Ovi susreti bili su rijetki, pa su zato tako dragocjeni. Stoga bismo, kod ovakvih ukazanja, trebali više razmišljati o onome što se i zašto tu dogodilo i što to danas znači za nas skeptike.

Isus u svojim učenicima uvijek izaziva čuđenje i divljenje. Tako su se osjećali i pri ovom susretu, iako su bili prestravljeni i zaprepašteni jer je Isus ušao kroz zatvorena vrata kuće u kojoj su se skrivali kao sljedbenici „lažnoga“ Sina Božjega. Nije li to neizvedivo, nemoguće – proći kroz vrata, zid? Je li On magičar? Houdini, David Copperfield? Danas smo odmah skloni traženju opravdanja za nadnaravno i nemoguće.

Evanđelje kaže: „I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“ (20, 20). Isus, kojega su pokopali, baš kao i svoje nade, opet je tu! S njima! Živ! Koje li radosti, kojeg olakšanja! Imali su pravo slijedeći pravoga, istinskoga Sina Božjega. Nakon što je Isus dva puta učenike pozdravio s „Mir vama“ , objavljuje im da je sišao da bi ih poslao (kao što je Njega poslao Otac) da šire svijetom Njegov nauk, da opraštaju grijehe i obraćaju grešnike. Dao im je dar Duha Svetoga. Prema današnjem crkvenom shvaćanju, najvjerojatnije im je time podijelio sakramenat krizme, i još više: dao im je mogućnost da ljudima, koji im se povjere, u Njegovo ime daruju oprost i pomirenje s Bogom. Isusovi učenici su postali prvi svećenici, a mi – „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo“ – i danas nastavljamo njihovu misiju.

Taj susret i dodijeljeni dar učenicima bili su veliki doživljaj. O tomu su, sasvim sigurno, dugo razgovarali, još ne vjerujući da su se opet sreli sa svojim Učiteljem.

Međutim, jedan od učenika nije bio s njima kad je došao Isus. To je bio Toma, zvani Blizanac, „jedan od dvanaestorice“ (20, 24). Pripadao je njihovu najužem krugu. Pa kako to da nije bio prisutan kod prvoga susreta s Gospodinom? Što je to za jednoga „od dvanaestorice“ bilo važnije? Nije li ga moralo zanimati što su mu drugi pripovijedali? Probajmo razumjeti Tomu. Učenici su bili progonjeni, a uz to su se i osjećali napuštenima, izigranima, ostavljenima. Učitelj je umro na križu, nije se oslobodio, spasio, nije im dokazao svoju nadmoć, svoje božansko „porijeklo“.

„Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala…“, prve su Tomine riječi nakon što su mu prijatelji ispričali da su vidjeli Gospodina. Njemu čak nije dosta Isusa samo vidjeti, on ga želi i dodirnuti, materijalizirati, staviti svoj prst u mjesto čavala i svoju ruku u njegov ranjeni bok (20, 25). Ne učini li to – neće vjerovati. Nismo li mu slični? Ne nastojimo li i sami naći opravdanje za sva Kristova čuda? Znanstvenici na jednom engleskom sveučilištu život su posvetili tumačenju nadnaravnih pojava u Bibliji - od gorućeg grma, pomora riba, najezdi muha i skakvaca, do smrti prvorođenaca. Za sve nalaze racionalno tumačenje. Na mjestu gdje je gorio grm ima puno zemnog plina. Najvjerojatnije se radilo o stablu bagrema koje sporo gori. Naravno da se nakon pomora stoke pojavilo puno muha, pa riječ je o hranidbenom lancu. Čak su i za smrt prvorođenaca, koja ih je ipak najviše zbunjivala, našli opravdanje. U vrijeme gladi, pšenica se strogo čuvala, a hrane je moralo biti barem za prvorođence – oni su najstariji, najjači, neka bar oni prežive. Međutim, pljesniva pšenica nikako nije bila za jesti. Paradoksalno, umjesto da im spasi život, ubila ih je.

No, tim znanstvenicima sa sveučilišta, tim modernim i suvremenim nevjernim Tomama, nije palo na pamet da je sav taj hranidbeni i uzročno-posljedični lanac – upravo Gospodinova ideja?! Jest, sve je objašnjivo i logično, ali samo zato što je Gospodin u prirodi to tako osmislio i jer su njegovi zakoni veličanstveno logični. Vjera je dar Božji. Blago nama koji vjerujemo iako ne vidjesmo vlastitim očima.

Isus se ponekad tužio na slabu vjeru svojih učenika i zbog toga ih je nekoliko puta ukorio („Kad biste imali dovoljno jaku vjeru, mogli biste hodati i po vodi“). Što će se sada dogoditi? Poznato nam je: Isus je ponovo došao u pravom smislu. Još se jednom ukazao učenicima, posebno se obrativši Tomi, nudeći mu da ga dotakne i opipa Njegove rane. Nije ga osuđivao niti mu predbacivao što nije bio s ostalim učenicima pri prvom ukazanju. Tek ga nježno opominje: „Ne budi nevjeran, nego vjeran“.

Podsjetit ću na jedan događaj koji se odigrao dok je izraelski narod napuštao Egipat: Bog je zapovjedio Mojsiju da izabere uglednije ljude i da ih skupi na jedno mjesto gdje će im dati Duha od Mojsijeva Duha. Oni će Mojsiju biti od pomoći pri vođenju naroda. Dvojica od pozvanih nisu bila prisutna, ali su i oni primili Duha Božjega kao i ostali, i počeli su prorokovati, što je drugima bila sablazan, ali ih je Mojsije prekorio.

Ivan Pavao II. kršćanstvo je nazvao „religijom u kojoj Bog putuje s ljudima“. Za uskrsloga Gospodina nije previše da se susretne s Tomom, i to upravo u njegovoj sumnji. Njemu, utjelovljenom Bogu, ništa ljudsko nije prenisko ili nedostojno, pa ni da Ga se dodirne, iako je ova sumnja sigurno bila bolna.

Krist je pokazao, uspoređujući se s dobrim Pastirom, da mu je stalo i do one stote izgubljene ovce. Toma naposljetku priznaje: „Gospodin moj i Bog moj!“ I on je primio Duha Božjega, iako je ranije bio odsutan. Primio je Duha koji je i nama potreban za prepoznavanje Isusa.

Po svojoj sumnji Toma nam je sličan i blizak. Zar i mi često nismo takvi? I mi bismo htjeli pružiti ruku i dodirom se uvjeriti u točnost onoga u što vjerujemo. Često mislimo: „Držimo se istine, ali tek onda kad nam ona postane bjelodana.“ Isus nas poziva i želi nam biti blizu, dodirljiv u sakramentima. Možemo ga osjetiti u pričesti, kad primamo njegovo Tijelo. U sakrametu ispovijedi čujemo Njegove riječi oproštenja i pomirenja, koje su nam poticaj i ohrabrenje za novi početak. Kad god posumnjamo, potražimo Njegovu blizinu. Jer... „sumnja je patnja suviše samotna da bi znala da joj je vjera sestra blizanka. Sumnja je nahoče nesretno i zalutalo pa će se, i kad ga majka što mu život dade pronađe i zagrli, povući iz opreza i straha.“ (K. Gibran).

Gospodine, daj da pronađemo mir u duši, makar nas umirilo tek dodirivanje tvojih rana. Daj da te sretnemo, makar i tako. A onda traži od nas sve što želiš. Onda možemo i s Tomom, put Perzije i Indije, objavljivati Tvoje ime. Onda možemo, spokojni i sigurni, dočekivati svitanje i ispraćati smiraje u ime Gospodinove veličanstvenosti. Vjerujmo u Gospodina i hodat ćemo po vodi! Vjetar se ne može vidjeti, ali znamo da je tu jer s njim plešu grane pune mladih pupova. Amen.

 

 

 

 


D
 

 

Okrvavljeni ljiljan

Alexandru Suceu:
Okrvavljeni ljiljan


 

Spisi II

Maksimilijan Kolbe:
Spisi (II)


 

Gaudete et exsultate

Papa Franjo:
Gaudete et exsultate


 

Zašto moliti, kako moliti

Enzo Bianchi:
Zašto moliti, kako moliti


 

Mudrost kršćanskih mistika

David Torkington:
Mudrost kršćanskih mistika


 

Jehovini svjedoci

Celestin Tomić:
Jehovini svjedoci


 

Interpretacija Isusa Krista izvan kršćanstva

Josip Blažević -
Josip Šimunović (ur.):
Interpretacija
Isusa Krista
izvan kršćanstva


 

Spisi

Maksimilijan Kolbe:
Spisi (I)


 

Život sv. Franje Asiškoga

Yves Ivonides:
Život sv. Franje Asiškoga


 

Trijumf ljubavi

Raffaele Di Muro:
Maksimilijan Kolbe
Trijumf ljubavi


 

Nasljeduj Mariju

Nasljeduj Mariju
NOVO izdanje


 

Sscijentologija

Jana Jacobi:
Scijentologija


 

Skroviti život Katarine Labouré

Anne Bernet:
Skroviti život
Katarine Labouré


 
 
Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga - Arhiv

© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s