.......
Cijeli Isusov život na zemlji, kako ga opisuju evanđelisti, može se sažeti kao uzlazak prema Jeruzalemu, gdje će ispuniti Pashu - Izlazak iz smrti u Život za nas ljude koji smo po grijehu došli u ropstvo smrti. I otajstvo utjelovljenja u Djevici Mariji po Duhu Svetom početak je ovog ostvarenja, koje će se, u našoj ljudskoj naravi, u našoj ljudskoj povijesti, ispuniti za nas. “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5,17)
Na putu prema Jeruzalemu i u samom gradu na Sionu osudit će ga na smrt dvije istaknute sljedbe izabranog naroda, saduceji i farizeji, u osobama velikih svećenika Ane i Kaife, kao i poganski Rimljani i narodi, u osobi prokuratora Poncija Pilata.

Tko su to farizeji?
Tko su to saduceji?
.......Najuglednija vjerska stranka u Izraelu bili su u Isusovo vrijeme farizeji. Sama riječ znači “odvojeni”, ali su upravo oni imali najviše utjecaja na pobožni puk koji je htio vršiti Mojsijev zakon zapisan u Petoknjižju i Prorocima, što su tumačili pismoznanci uglavnom farizejske sljedbe. Barem idejno su potjecali od pokreta hasidim ili asideja, revnih muževa još iz Makabejskog vremena koji su nastojali strogo vršiti Zakon i čuvati ga od najmanjeg zastranjenja. To potanko tumačenje Zakona kod farizeja došlo je do izražaja i u knjigama Mišne i Talmuda i u kazuističkom tumačenju slova zakona u praksi života i u oholoj samodopadnosti: “Hvala ti, Bože, što nisam kao ostali ljudi, jer ja molim, postim i dajem desetinu.”
Saduceji su, naprotiv, zastupali stanoviti racionalizam koji je odbacivao od Zakona i Proroka sve ono što je nadilazilo ljudski razum, kao na primjer anđele, i rugali su se uskrsnuću od mrtvih.

Ima li farizeja i saduceja danas?
.......I farizejski i saducejski stav često se ponavlja u povijesti Crkve, i danas, farizejski stav posebno u životu kršćana, a saducejski posebno u parakršćanskim idejama npr. prosvjetiteljstva, koje je odbacilo objavljenu vjeru i što iz nje proizlazi, a zadržalo samo prirodnu religioznost, ukoliko se dade dokučiti ljudskim razumom. I saducejske ideje u raznim oblicima ulaze unutar Crkve u raznim vremenima kao i nedavno u dvadesetom stoljeću. A Isus reče: “ Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!” (Mt 16, 6) A kvasac iznutra gotovo nečujno čini da tijesto nabuja i čini ga kvarljivim.
Stoga su Isusove riječi upućene farizejima i saducejima upućene i nama kršćanima u sva vremena i svakome od nas osobno i danas.

Milosrđe kao odgovor
.......Kristov stav i njegov nauk iz Evanđelja sasvim je nešto drugo od farizejskog i saducejskog stava. On čini nešto novo i njegov nauk je nešto novo. “Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.” (Heb 10, 8-9) Žrtvama i prinosima na neki način želimo zadužiti Boga da On vrši našu volju. To je stav farizeja. Ali spasenje nam dolazi od toga da mi vršimo volju Božju. “U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.” (Heb 10, 10) Ili, u primjeru žene zatečene u preljubu (vidi Iv 8, 1-11), farizeji hoće ubiti ženu grješnicu, a grijeh su sami učinili, što se vidi po tome jer su svi odlazili kad je Isus rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” Što više grijeha čine, ljudi su spremniji i danas to više osuditi grješnike, da bi sebe opravdali.
.......Isus čini nešto novo. On ne osuđuje grješnika nego grijeh. “Idi i od sada više nemoj griješiti.” (Iv 8, 11) Krist Isus će ići u smrt umjesto svih grješnika i grješnica, On će na sebe uzeti grijehe svijeta. I na križu će razbojniku koji se iskreno kaje otvoriti raj. “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23, 43) i sa križa moliti oproštenje svojim i svim ubojicama i preljubnicama. Božja presuda grješnicima sa križa glasi: oproštenje, milosrđe!
To je bit kršćanskog stava, to je novost kršćanstva.
Kršćanstvo nije ni farizejizam ni saducejstvo nego Crkva koja kao Krist oprašta grijehe i zove na obraćenje, na novi život.