....
...Početkom veljače katolički puk slavi Gospodinov blagdan Prikazanja u hramu. U Evanđelju slušamo navještaj o nekom starcu, ime mu je Šimun, koji ugledavši malo dijete u Marijinu naručju, zahvaljuje Gospodinu što je dočekao taj trenutak i proročki najavljuje dolazak “Svjetla na prosvjetljenje narodima”. Vjerojatno zbog ovih riječi blagdan je u nas nazvan “Svijećnicom” i povezan s blagoslovom svijeća, što naš vjernički puk osobito rado prima k srcu.
....Baš u vezi s ovim blagdanom i simbolikom izgaranja svijeće, kojemu je, uz osvjetljivanje, to i glavna sudbina ove voštane tvorevine, pročitao sam nedavno jednu zgodnu priču Adaberta Ludwiga Ballinga, čiju poruku želim podijeliti s čitateljima. Lijepa je i znakovita. Priča tako jedna svijeća:
....“Zapalili ste me i gledate moje svjetlo. Radujete se jasnoći i toplini koju darujem. Veselim se što smijem gorjeti za vas. Da nije tako, ležala bih možda u nekoj staroj kutiji bez ikakve koristi.
....Smisao dobivam tek po tomu što izgaram. Ali, dobro znam, što dulje gorim, to kraća postajem, to se više bližim svome kraju. ‘Izgorjela je’, reći ćete, a što je od mene ostalo, bacit ćete.
Znam, za mene postoje uvijek ove dvije mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta, zaboravljena u tami, ili izgaram, postajem sve kraća, dajem sve što imam u korist svjetla i topline i time dovodim samu sebe svršetku. Ipak, mislim da je ljepše i pametnije ako smijem nešto dati od sebe, nego ostati hladna i ležati u zatvorenoj kutiji…”
Priča te svijeće mogla bi ovdje i završiti, ali kao da se svijeći ne da umuknuti, te nam pomalo u duhu iskrene propovijedi ostavlja poruku:
....“Gledajte, isto je tako s vama ljudima! Ili se povučete, ostajete sami za sebe i sve je hladno i prazno, ili se pak približite ljudima i darujete im od svoje topline i ljubavi. Tek onda vaš život dobiva svoj smisao. On je ispunjen. Ali, znajte i ovo: morate dati nešto od vas samih, nešto od svoje radosti, od svoje srdačnosti, od svojega smijeha, možda i nešto od svoje tuge. I ne trebate bojažljivo razmišljati o tome kako ćete sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli postaje sam veseliji. Samo onaj koji je svjetlo drugima, sam će primiti svjetlo. Što više gorite za druge, to će svjetlije biti u vama samima.
....Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi jer se plaše biti ovdje za druge: donositi drugima svjetlo. Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena. Još uvijek nisu shvatili ovo: jedno jedino svjetlo koje gori više vrijedi od sve tame svijeta.
Dopustite, dakle, da vas malo ohrabrim ja, sitna, mala svijeća…”
Kaže pomalo otužno jedna ruska poslovica: “Sigurniji je noćni mrak nego danje svjetlo”, ali nam se više sviđa jedna turska poslovica, koja se ovoj tmurnoj izreci suprotstavlja vedrijom porukom: “U mraku se rađa svjetlo!”
....Učitelj poziva: “Ne žeže se svijeća da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak, da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.” (Mt 5, 15-16)