Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pedagog u obitelji
 
POMAŽETE LI ILI ODMAŽETE SVOJOJ DJECI
 
“Djeci su prije svega potrebni roditelji koji su živi ljudi, stvarne osobe,
koji izražavaju osjećaje i potrebe i koji ih neće štititi od života niti biti njihove žrtve”
(Gordana Flander Buljan)


Piše Mara Čović
 

......Jednostavno je napisati nekoliko citata i objasniti različitim pedagoškim teorijama sva ponašanja naše djece. Problem nastaje kad se kao roditelj i pedagog nađemo pred konkretnim djetetom i njegovim ponašanjem.
Zapravo, roditelji misle da će pomoći djeci ako im kažu što treba učiniti u određenoj situaciji. Roditelji obično imaju puno posla i drže da će tako najbrže pomoći. Međutim, želimo li pomoći djetetu, treba utrošiti mnogo vremena, ljubavi i strpljenja.
Ponekad roditelji postaju frustrirani i misle da će kažnjavanjem zaustaviti djecu da rade ono što ona žele i navesti ih da rade ono što roditelji žele.
......Želim navesti nedjelotvorna ponašanja koja odrasli rabe kada pokušavaju pomoći: zanovijetanje, “propovijedanje”, optuživanje, prijetnja, uspoređivanje, pretjerana briga, urlanje, kritiziranje, kažnjavanje i batine.
Djeca također reagiraju burno kad ih odrasli prisiljavaju. Ona vrlo konkretnim ponašanjem pokazuju nedjelotvornost ponašanja roditelja.
Ona urlaju, uništavaju stvari, prijete roditeljima, tuku se s vršnjacima, opijaju se po kafićima, lažu o ocjenama u školi i povlače se u sebe. Povlače se u male tvrde tvrđave do kojih je teško doprijeti.
......Navest ćemo nekoliko načina kako se djeca povlače: spavaju po danu, a po noći izlaze; bježe od kuće; ignoriraju odrasle; postaju agresivna i depresivna; ljute se na autoritete; drogiraju se i razmišljaju o samoubojstvu.
Očito je da nijedan roditelj ne želi burno reagiranje i njihovu povučenost.
......Dakle, što možemo učiniti da bismo pomogli djeci da odrastu u odgovorne i samostalne osobe, te da promijene svoje ponašanje?
Kako možemo poticati djecu na promjenu ponašanja?

1. Pošaljite im poruku.
......Djeca vole od odraslih dobiti poruku podrške.
Ponekad, ozbiljno shvate ono što ste im rekli kad to vide napisano. Navest ću pismo majke sinu, koji je dobio lošu ocjenu u učeničkoj knjižici:
......˝Dragi sine! Znam da se loše osjećaš. Molim te nemoj brinuti. Imaš dobre ocjene iz drugih predmeta. Ti si posebna, odgovorna i dobra osoba. Osim toga, mi te ništa manje ne volimo zbog loše ocjene. Sve ostalo nije važno. Volimo te!˝

2. Pripremite im malo iznenađenje.
......Kao poruku da nastavi tako dobro kako je počelo i da se i dalje trudi. Pripremite mu: omiljeno jelo, poslasticu. Svi volimo ugodna iznenađenja.

3. Primijetite male stvari.
......Mala pozitivna primjedba i poticaj dugo se pamte.

4. Istinski slušajte djecu.
......Dopustite im da primijete kako obraćate pažnju na njih i da vam je ono što govore važno.

5. Pomozite djeci,
......da si sami pruže podršku. Znaju oni točno gdje i što su pogriješila. Pitajte ih jesu li zadovoljna svojim ponašanjem i navedite im da se nagrade za stvari koje su dobro uradila.
......Želim Vam, dragi roditelji, da uvijek budete svojoj djeci podrška, te da im uvijek pomažete jer kad ona odrastu, bit ćete sretni i zadovoljni roditelji.
......“Nikad nemojte reći djetetu da se ništa ne može učiniti. Možda je Bog čekao stoljećima da se pojavi netko dovoljno otkačen i jak da ostvari nemoguće.”
.............................................................................................................. (John Andrew Holmes)

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s

w