Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sedmerac
 
ISPOVIJED

Odgovara Ljudevit Maracic
 

Vrijeme u kojem živimo često ocjenjujemo kao veoma teško. Čak se neki, koji su malo više skloni pesimizmu, usuđuju dati ocjene poput: Nikada nam nije bilo ovako loše! Istovremeno se s druge strane čuju poklici i pjesme: Nikom’ nije ljepše neg’ je nam! Tako, dok jedni tuguju, drugi se raduju. Ili: “Ništa novo pod suncem.”

Novo je jedino to što u svakom trenutku možemo vidjeti i čuti što se događa u drugom dijelu svijeta. Čujemo za razorne potrese; velike poplave i kataklizme; požare… Ali, “samo da rata ne bude”, pjevao je neki pjevač. Samo da čovjek ne ustane protiv čovjeka. Ili, kako to vapi veliki David, kada mora odabrati kaznu za svoj grijeh: “Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!” (1 Ljet 21,13). Teško je kada zapadnemo u ljudske ruke, koje nemaju milosrđa. Onaj tko upadne u ruke Jahve, zacijelo će i umrijeti, vratiti se u prah, od čega je i nastao. Ipak, “veliko je njegovo milosrđe”. Ali onaj, koji upadne u ruke ljudi, često ne upada u milosrđe, nego u splet zakona, koji veoma često imaju različite ishode.

Zaista, skoro je nevjerojatno kako je svijet nijemo promatrao smaknuće vješanjem jednog diktatora i tiranina. Upravo začuđujuće! Začuđujuće prije svega zbog toga što je i od toga, tako okrutnog čina, napravljen “spektakl”, jer je sve snimljeno mobitelima i na film, tako da se ta slika mogla vidjeti diljem svijeta. Začuđujuće i iz razloga što smo prihvatili da je smrt kazna, i to opravdana, te smo slegnuli ramenima i okrenuli se. A ponajviše je začuđujuće što smo, mi kršćani, pali na ispitu.

Dok su njega vodili na stratište na vrh nekog “zigurata” da ga prinesu kao žrtvu “pravednicu”, obezglavljeno mnoštvo diljem svijeta je klicalo u ekstazi i polupijano: “Sretna nova godina!”

Nevjerojatne li koincidencije sa Gibsonovim filmom “Apocalypto”, koji sam pogledao ovoga siječnja. Što reći? Vrhunska režija, ali slika za slikom otvara sve više i više nasilja. Horor nasilja i grubosti pršti sa svih strana. Bezobzirno ubijanje i klanje, koje je režiser htio prikazati kao pomahnitalo divljaštvo koje nikamo ne vodi, osim do samoistrjebljenja te upozoriti na besmisao nasilja i ružnoću u svakom pogledu, gledatelji oko mene su prihvatili na sasvim drugačiji način. Smijali su se, kao što smo se nekada smijali filmovima o Staniju i Oliju. Mlaz krvi iz glave, čovjek pribijen u zamku za divljač, rasparanje ljudi tijekom prikazivanja žrtvi – užas za užasom – ljudi su pratili s nevjerojatnom pažnjom i odobravanjem.

“Ti se mene bojiš!” – govori gubava djevojčica u istom filmu jednom od pripadnika bande, koji su malo prije toga “svoju hrabrost” iskazali bezočnim ubijanjem. Strah pred mogućom zarazom i smrću, stvara u njemu nevjerojatnu odbojnost i strah od djeteta te ga prisiljava da se tome suprotstavi svojim sredstvima. Život sačuvati pred čovjekom.

Djevojčica je i sama vrlo blizu smrti, ali je predana u ruke sudbine. Ili, kako bismo mi to kršćanski rekli: predana je u ruke Providnosti i Milosrđa.

Jesmo li zreli i spremni shvatiti kako je potrebno, hitno potrebno, približiti se čovjeku? Kako je neophodno potrebno razumjeti čovjeka? Kako je prijeko potrebno htjeti se susresti?

Vjerujem da nam je u tom razumijevanju i približavanju, barem djelomično, pomoglo zagrebačko “Hodočašće povjerenja na zemlji”, što ga je organizirala zajednica iz Taizéa. Desetci tisuća mladih na ulicama Zagreba. Ni govora o nekakvim izgredima. Zapravo, sve s veoma puno dostojanstva i mira, kako i doliči ovakvom skupu. To je poruka i ključ za sve.

Mjesec veljača nam donosi početak četrdesetodnevne priprave za blagdan Uskrsa. Ponajprije će doći pepeo na glavu, kao sjećanje na prah zemaljski u što se pretvaramo. Nakon toga, s Vazmenim bdijenjem, slavlje – ne smrti, nego: ulaska u život.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s