U siječnju još punim glasom odzvanjaju po našim crkvama hrvatske božićne popijevke. Ti biseri našega duha, vjere i kulture u nevjerojatnoj sažetosti izriču osnove teologije, socijalnog nauka, kršćanske perspektive. Doista je Hrvatska prožeta kršćanstvom. I koliko god se kojekakvi trudili da je opogane, duboko u našoj biti je katolička potka, bez koje naše postojanje postaje nerazumljivo i besmisleno.

Od crkava na hridima, vrletima, ušćima i bregima pa do krunica u rukama majki i branitelja. Od velikih obnova krsnih zavjeta do malog križa blagoslova kojim roditelji spremaju djecu na počinak. Od hodočasničkih središta do osobne molitve u skrovitosti. Od masovnih karitativnih akcija do sitnih znakova pažnje, ispružene ruke i tople riječi.

I u jeziku se prepoznaje naše kršćansko opredjeljenje. U poslovicama, pričama i izrekama. Hrvatska je uvijek katolička.

Božje ime i blagoslov koji od Boga dolazi zaziva se i pri susretu i pri rastanku. Na dolasku jedni drugima želimo Božji blagoslov i izričemo želju da i našim zajedništvom bude hvaljen Isus, a na odlasku se ispraćamo željom da putujemo s Bogom i da nas Bog prati na svim životnim putima. Sve te dobre želje, koje su proistekle iz vjerničke duše, sažete su u jednoj jedinoj riječi pozdrava. U riječi – Bog.

I tako je lijepo čuti da se u susretima, u pismima, mailovima i esemesovima zaziva Božje ime. Da jedni za druge molimo Božji blagoslov. Pa čak i onda kada nismo potpuno svjesni onoga što govorimo.

No, oni koji žele opoganiti Hrvatsku i iz pozdrava su, nagovoreni zavodnikom, počeli micati Boga. Pa se sve češće čuje i čita – bok. Bok? Kakve veze ima bok? Zašto bi itko normalan, na početku ili kraju, kao pozdrav spominjao, ni više ni manje, nego – bok?

Bok je, vele rječnici hrvatskoga jezika, dio tijela od rebara do kuka. A može se koristiti i u značenju strane, odnosno dijela nečega sa strane. Npr. broda, planine ili vojne formacije. Što se od toga spominje kod pozdrava?

Ako već postoje oni kojima smeta Božje ime i koji ga svim sredstvima žele maknuti iz javnosti, barem u nama koji u Boga vjerujemo ne bi smjeli pronaći svoje saveznike. Barem se mi ne bismo smjeli ustručavati svugdje spominjati Božje ime. Puni ponosa i zahvalnosti.

No, ovo pretvaranje smislenog i sadržajnog pozdrava u besmisleni bok, u sebi krije još jednu istinu koja se tako zorno pokazuje. Oni što žele maknuti Boga i na njegovo mjesto staviti nešto drugo, zapravo bivaju smiješni. Bivaju besmisleni.

I svatko tko se želi iskreno zamisliti nad tim neuspjelim surogatom, uvidjet će kamo nas vode oni koji žele opoganiti Hrvatsku, istrgnuti našu bit i natjerati nas da postanemo nemisleća bića spremna ponavljati fraze bez sadržaja.

Hvaljen Isus i Marija.