Tumor, novotvorina, neoplazma, rak. Sve su to nazivi koji stvaraju neugodu u uhu i “pri duši”. Međutim, medicina je danas uznapredovala, pa sama dijagnoza tumorske bolesti ne znači nužno smrt, nego zapravo predstavlja još jednu borbu u životu. Zahvaljujući novim i sve pametnijim lijekovim većina tumora je izlječiva ili zalječiva pa čak i u uznapredovalom stadiju. Riječ tumor originalno znači oteklina, ali se danas taj pojam uvriježio kao oznaka za novotvorine (neoplazme). Pojam novotvorina označava novonastalu tvorbu u organizmu koja je nastala kao posljedica različitih unutarnjih i vanjskih faktora koji djeluju na organizam. U osnovi, novotvorine nastaju kad se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama rasta stanice pa se stanica neograničeno umnaža. Tumori mogu biti zloćudni (maligni) i dobroćudni (benigni). Maligni daju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju.

Zloćudne promjene mogu biti izlječiva bolest ako se otkriju u ranom stadiju i ako odmah zatim uslijedi odgovarajuća terapija. Danas postoje različiti načini i metode liječenja raka. Liječenje ovisi o stadiju bolesti, vrsti tumorskih stanica i njihovoj zloćudnosti. Liječenju tumorskih bolesti pristupa se kirurškim metodama, radioterapijom te primjenom kemoterapije. Najčešće su potrebne kombinacije navedenog liječenja.

Radioterapija je metoda liječenja koja upotrebljava prodorne snopove ionizirajućih zraka (energetski valovi ili snopovi čestica-elektrona, protona, neutrona) koje prodiru u tijelo na zadanom mjestu i u ciljnoj željenoj dubini, te izazivaju uništenje i umiranje bolesnog tkiva. Najčešće se primjenjuje u liječenju oboljelih od zloćudnih tumora. Zračenje na taj način može umanjiti ili kompletno uništiti tumorski čvor, odnosno umanjiti neugodne pojave vezane uz pritisak tumora na okolinu (bol, oticanje i sl.). Neke vrste tumora mogu biti izliječene samo radioterapijom. Kod drugih se radioterapijom može postići smanjenje tumora i istovremeno redukcija opsežnosti planiranog operativnog zahvata. Zračenje se može primijeniti i u uznapredovalom stadiju bolesti, za smanjenje neugodnih ili bolnih pojava (koštane metastaze, gušenje zbog pritiska na bronhe, krvarenja). Zračenje se može primijeniti na gotovo svakom dijelu ljudskoga tijela, može se upotrebljavati prije, za vrijeme ili nakon operacije, ili kemoterapije.

Kemoterapija je liječenje raka kemijskim sredstvima koja uništavaju zloćudne stanice, nazivaju se još citostatici, antitumorski lijekovi. Citostatici uništavaju zloćudne stanice kočeći njihov rast i diobu. Ti lijekovi ne djeluju isključivo na zloćudne stanice, nego mogu oštetiti i zdrave stanice u tijelu, naročito one koje se brzo dijele: krvne stanice, sluznicu probavnoga trakta, spolne stanice, folikul kose. Upravo oštećenje zdravih stanica uzrokuje popratne neželjene pojave kemoterapije. Oštećene stanice obično se obnavljaju nakon prestanka kemoterapije. Radi boljeg antitumorskog učinka često se istovremeno daju dvije ili više vrsta lijekova.

Hormonska terapija se upotrebljava sama ili u kombinaciji s drugim oblicima liječenja. Osobito se primjenjuje u liječenju pacijenata s karcinomom dojke i prostate. Za hormonsko liječenje potrebna je prisutnost hormonskih receptora na tumorskim stanicama.

Imunostimulatori obnavljaju, stimuliraju ili pojačavaju prirodnu antitumorsku funkciju imunološkog sustava. Oni koče rast tumorskih stanica ili stimuliraju bolesnikove imunološke stanice.

Postoje još novi lijekovi, tzv. pametni lijekovi. Terapija koja se provodi tim novim lijekovima naziva se ciljana terapija. “Pametni lijekovi” su zapravo monoklonalna protutijela koja se vežu na specifične antigene tumorskih stanica. Blokiraju se receptori na stanicama tumora te se zaustavlja prenošenje signala s površine stanice u jezgru, i na taj način se zaustavlja rast tumora.

Usprkos očitom i značajnom napretku medicinske znanosti, različitih oblika ciljane dijagnostike i terapije, ipak treba imati na umu kako medicina nije svemoguća. Tako, na kraju, pred neizlječivim bolesnikom liječnik i medicina ostaju nemoćni i nesposobni istrgnuti umirućeg iz ralja smrti, dok se tu bolesnik pokazuje kao čovjek koji odolijeva sudbini prihvaćajući je u tihoj patnji.