Ako propovijedanje ne počiva na Riječi, govori sv. Antun, osobe se ne dovode k Bogu. Tako i mi, ako želimo da naše riječi donose dobar ulov, moramo bacati mreže skupa s Kristom i živjeti onako kako propovijedamo.

Imaj pouzdanja, opet baci mreže

Iz Evanđelja po Luki 5, 1-11: Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale... Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!"

Propovijed na petu Nedjelju poslije duhova, 17

Ako sredstva propovijedanja nisu bačena iz unutarnjeg nadahnuća, uzalud propovjednik baca mrežu svoga glasa, jer vjera naroda rađa se djelovanjem Božjeg poziva. O luda si preuzetnosti, o plodna si poniznosti! Oni što najprije nisu ništa ulovili, na Kristovu riječ hvataju veliko mnoštvo. "Ali na tvoju riječ", a ne na svoju "bacit ću mreže". Svaki put kada sam ih bacao na vlastitu riječ, nikada nisam ništa ulovio. Propovijedao sam samoga sebe, a ne tebe, i onda nisam ništa ulovio; a ako sam štogod i ulovio, radilo se o žabi kreketuši, da bi me hvalila. Na riječ Isusa Krista baca mreže onaj tko ništa ne pripisuje samome sebi, nego sve njemu; onaj tko živi u skladu s onim što propovijeda. I ako bude tako činio, uistinu će uloviti veliko mnoštvo riba.

Propovijedati životom

Sv. Antun, kao što je poznato, piše svoje Propovijedi da bi dao neke smjernice za propovijedi braći koja se penju na propovjedaonicu da bi naviještala Božju riječ. Ovaj odlomak Lukina Evanđelja pruža mu priliku dati im dragocjene upute, da se propovijed ne pokaže kao prelijep dvorac od samih praznih riječi, koje ništa ne poručuju životu osobe.

Šimun (Petar) i drugovi – pripovijeda sv. Luka – cijelu noć su ribarili, a nisu ni ribice ulovili. Propala noć. Pokušavaju ponovno, usred dana, ali samo zato što im je to rekao Isus, jer se uzdaju u njegovu riječ. Ribolov je tako preobilan da jasno upućuje na istinsko čudo.

Za sv. Antuna pouka koju treba izvući posve je jasna. Ako se u propovijedanju Svetac povjerava svojim čitateljima, brinete se samo da dođe do izražaja vaša misao i vaša riječ, odnosno ako propovijedate vi sami, a ne Isus Krist, možda ćete dobiti pohvale od neke žabe kreketuše, ali nitko od onih koji vas slušaju neće otići dodirnut milošću. Vaša propovijed bit će upravo dvorac od samih praznih i neplodnih riječi. Želite li, naprotiv, da milost dodirne one koji vas slušaju? Zaboravite sami sebe i propovijedajte Krista, stavljajući njegovu riječ kao jamstvo za svoju. A zatim – govori to gotovo nehotice – živite onako kako propovijedate. Svjedočite činima vrijednost onoga što propovijedate, da se ne bi govorilo o vama ono što je Isus rekao za farizeje: činite ono što vam govore, ali ne činite ono što oni čine.

Ova pouka ne vrijedi samo na propovjednike, za profesionalce. Svi koji doista žele slijediti Krista pozvani su biti njegovi svjedoci i pokazivati svakodnevno, riječima i životom, potpuno pouzdanje u njega, jer samo on, usred zaglušnog zbora glasova i ispraznih pohvala, ima Riječi života.

Svi smo pozvani svoju nadu usidriti u Kristu, umrlom i uskrslom, u sigurnosti koja nikada neće razočarati.