Još uvijek nema ohrabrujućih vijesti koje bi ukazivale na bilo kakav oporavak gospodarske situacije u Hrvatskoj. Nezaposlenost raste, a zaposlenot pada, proračunski prihodi se smanjuju a rashodi povećavaju, inozemnih investicija ni za lijek, itd., itd. Unatoč tome, čini se da čitava Hrvatska živi u nekom iščekivanju. Poput rijeke koja je prošla sve brzace, sve virove, i opasne hridi, sada se u širokom koritu valja prema svojemu ušću. Je li to zbog iščekivanja skorog ulaska u Europsku uniju, ili smo tek zaokupljeni prethodnim "europskim" i skorim lokalnim izborima, pa nismo do kraja posvijestili grubu svakodnevicu u kojoj živimo.

Ulazak u Europsku uniju zasigurno velik je događaj koji će iz temelja odrediti budućnost hrvatske države i hrvatskog naroda, ali to se neće dogodi preko noći, pa niti u jednoj godini. Trebat će vjerojatno odmak od jednog destljeća u kojemu ćemo moći prepoznati da Hrvatska plovi nekim drugim vodama i drugom maticom, kojom čitavo stoljeće nije plovila, te da tka novo povijesno tkanje, zapravo, da s prekidom od jednog stoljeća nastavlja tkati odijelo po mjeri svoje posebnosti i uloge za koju će se morati snažno boriti i izboriti.

Još se nisu ni ohladnjeli dojmovi od nedavnih izbora za Europski parlament, a pred nama su lokalni izbori. Za razliku od prethodnih izbora – izbori za tijela jedinica lokalne i područne samouprave te izbori župana, gradonačelnika i općinskih načelnika, koji će biti održani 19. svibnja, nisu nepoznanica hrvatskoj javnosti, i na njih će se zasigurno odazvati daleko veći broj birača. Ova činjenica još je jedan razlog (osim onoga o uštedi novca) da je i jedne i druge izbore trebalo objediniti.

Važnost lokalnih izbora običnom puku je najbliža. O njihovu izboru ovisi tko će iduće četiri godine upravljati njihovim gradom ili općinom. Riječ je o konkretnim, svakodnevnim problemima ljudi. Stoga i birači u pravilu, s određenim pomakom u odnosu na parlamentarne ili predsjedničke izbore, osim na stranačke boje gledaju i na ponudu i kvalitetu konkretne osobe. Ovo još više dolazi do izražaja kod lokalnih izbora na nižim razinama.

Unatoč tome, i ovaj put stranačka će pripadnost imati najveću važnost. Rezultati izbora za Europski parlament, kao nikad do sada, obezvrijedili su vjerodostojnost svih prijeizbornih anketa. Čini se da su rezultati izbora ponajviše iznenadili same anketare.

Hoteći uvjeriti druge u vjerodostojnost svojih anketa, čini se da su uspjeli uvjeriti samo sebe, a onda su u nevjerici tražili razloga zašto se građani nisu ravnali po tim anketama ili "anketama".

Koliko god bio slab odziv na travanjske izbore, oni su ujedno i najbolja anketa u kojoj je sudjelovalo gotovo 800.000 građana. Kao i europarlamentarni, tako će i lokalni izbori biti ponajprije sučeljavanje dvaju blokova: demokršćanskog i socijalističkog. S priličnom vjerojatnošću možemo procijeniti da će rezultati lokalnih izbora biti slični travanjskim izborima. Ako dođe do nekog pomaka, vjerojatnije je da će ići u prilog pobjedniku prošlomjesečnih izbora, odnosno koaliciji predvođenoj Hrvatskom demokratskom zajednicom.

Važnost ovih lokalnih izbora, dodatno je uvećana činjenicom što će izbor kandidata, na neki način, biti i naša osobna iskaznica s kojoj ćemo ući u obitelj europskih naroda. Ova činjenica nije tek deklarativna. Naime, pred Hrvatskom je veliki zadatak da pročisti svoja pluća od ustajala zraka u kojem je živjela u desetljećima odvojenosti od svojega prirodnog kulturnog i civilizacijskog okruženja. Od predstavnika koji će biti izabrani na lokalnim izborima očekuje se da Hrvatsku, kapilarno i na svim razinama, preobraze u zemlju koja će funkcionirati kao moderna demokratska europska zemlja, a ne zemlja čiji je sustav i dalje neprotočan i "zaštopan" naslagama otomanske, balkanske i komunističke salitre.

U pomiješanom kolopletu teške gospodarske krize i straha za golu egzistenciju, s jedne strane, i iščekivanja i nade u nadolazećem vremenu, potrebno je i ovaj put sačuvati optimizam i ne dopustiti da beznađe nadvlada. Unatoč svemu ili upravo zbog svega što smo prošli i gdje smo sada, imamo razloga vjerovati u bolju budućnost. Upravo onako kako je to vidio papa Benedikt XVI. kada je na kraju svojega pastirskog pohoda Hrvatskoj, u lipnju 2011. poručio: "…Mladi su mi pokazali svijetlo lice Hrvatske okrenuto prema budućnosti, obasjano živom vjerom poput plamena dragocjene svjetiljke koji je primljen od otaca i koji zahtijeva da ga se čuva i hrani duž puta".

Njegove riječi zvuče tako proročki i tako snažno i nadahnjujuće. Tako neka bude!