Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Duhovnost
 
ČEKATI BOGA

Piše David Torkington
 
Strpljivost kao krepost i kušnja

Neki sam dan citao sv. Katarinu Sijensku koja kaže kako strpljivost nije toliko krepost, koliko kušnja svih istinskih kreposti. Ako nemate nimalo strpljivosti, gotovo je sigurno kako ne posjedujete niti jednu krepost koja bi bila vrijedna spomena. Odista “otrežnjavajuca” spoznaja, ne cini li vam se? Navela me na razmišljanje zbog cega postajem tako nestrpljiv ako na bilo što moram cekati, bila to pošta koja treba stici, vlak ili zrakoplov koji cekam, ili pak moj red na blagajni u prodavaonici. Istina je kako mrzim cekati na bilo što, jer tada gubim nadzor, a ne volimo li svi imati nadzor, i to ne samo nad stvarima, vec i nad drugim ljudima? Ukratko, želimo da svatko bude spreman na naš poziv, želimo da se sve vrti oko nas i bude nam na usluzi upravo onda, ondje i onako kako nama odgovara. Reci kako je netko nestrpljiv zapravo znaci reci kako je arogantan, pun sebe te opsjednut vlastitom velicinom.

 

Boga primiti

Nije baš ugodno spoznati kako se nalazimo nekoliko milijuna svjetlosnih godina daleko od svetosti, ali i to je nekakav pocetak. No, važno je pitanje što u svezi s time poduzeti? Odgovor leži u molitvi – bar tako tvrdi sveta Katarina. Pritom ne misli samo na molitvu za strpljivost, iako je i to sasvim u redu, vec na prakticiranje strpljivosti u okviru same molitve. Vecina nas odustane od molitve i prije no što smo zapravo zapoceli, jer se ništa ne dogada, a mi smo odvec nestrpljivi da bismo naucili cekati na Boga. Svi sveci govore isto – strpljivost se stjece jedino samim njezinim prakticiranjem, a najbolje mjesto za to jest molitva. Sv. Luka to divno opisuje. Ono što on kaže o molitvi od posebne je važnosti, jer nam zapravo prenosi nauk samog Isusa. Ne samo da nam govori kako se obratiti Bogu, vec i što bismo mu trebali reci, a što od njega tražiti. No, njegovo najdublje ucenje o molitvi glasi: Gdje god poceli i kako god napredovali, doci ce vrijeme kada cete uciniti sve što je bilo u vašoj moci, a tada trebate nauciti cekati na Boga. Upravo tu osoba stjece prakticno iskustvo kako nadzor nije u njezinim rukama, vec u Božjim. On dolazi kada sam to odluci, a ne kada mi odlucimo. Naša je zadaca biti spremni primiti ga u svakome trenutku, poput mudrih djevica.

 

Tamna noć

Cekati na Boga je lako kada se cini kako je on blizu te sluša sve što imamo reci i uslišava nam svaku molitvu. To bismo mogli nazvati ljubavlju “s police”. No, istinska je kušnja ljubavi kada smo pripravni nastaviti ljubiti, nastaviti davati, nastaviti cekati i onda kada se on cini daleko, kada se cini kako nas uopce ne sluša, niti nam uslišava molitve. Sveti je Ivan od Križa proglašen crkvenim nauciteljem, jer je dublje od ikoga proniknuo u to vrijeme u molitvi kada nam valja cekati na Boga. On to naziva “tamnom noci duše”, što je ujedno i naslov njegove najpoznatije knjige. On posve jasno kaže kako ce svatko tko ustraje u molitvi neizbježno stici do mjesta na kojemu valja cekati na Boga posred suhoce, pustinje i tame, gdje nece biti samo puno rastresenosti, vec i nebrojene napasti, pa cak i one na vjeru, ufanje i ljubav. Kada smo kroz dulje razdoblje lišeni iskustva Božje prisutnosti, pocinjemo se pitati ne samo gdje je Bog, vec ima li ga uopce, a, ako ga nema, kakve li onda ima nade? Jedino osoba pripravna ustrajno cekati na Boga, unatoc ovoj napasti, procistit ce se i oplemeniti do te mjere te ce biti spremna i pripravna primiti onoga koji dolazi onda kada ga najmanje ocekujete. To je mjesto gdje se stvaraju sveci, uceci strpljivo cekati na Boga, ma što bilo. To je ujedno i jedino mjesto gdje cemo se nauciti istinskoj strpljivosti, prakticirajuci je u najnepovoljnijim mogucim okolnostima najbolje što umijemo.

 

Strpljivost u molitvi

Prakticiranjem strpljivosti u molitvi polako omogucujemo Duhu Svetomu da nas oslobodi duboke sebicnosti koja je u nama i koja nam prijeci iskusiti Boga u sebi. Sveti je Augustin rekao kako nas ta prisutnost okružuje i obuzima kao što spužva neprestano biva okružena i prožeta morem. To je vrlo duboka analogija, koja nam pomaže predociti si u mašti nacin na koji njegova ljubav neprestano zaposjeda svaki dio nas. No, punina je istine još i dublja te nas odvodi dalje od icega što možemo i zamisliti. Vidite, mi nismo spužve, vec ljudska bica koja posjeduju um i srce. Ako slobodno dopustimo ljubavi, koja neprestano okružuje naše tjelesno bice, prodrijeti i u naše duhovno bice, naš ce se um i srce takoder napuniti i kao nikada prije natopiti onim božanskim. Na pocetku, obicno poprilicno dugo kada krenemo s ovom kontemplativnom molitvom, te nas uzvišene istine ostavljaju hladnima, mi ne osjecamo ništa, ali se stvari postupno pocinju mijenjati. U vrijeme koje odredi Bog, a ne mi sami, njegova unutarnja prisutnost odjednom postaje iskustvena. To se obicno dogada onda kada najmanje ocekujemo te na nacin koji ne ostavlja niti najmanju dvojbu kako je on taj koji sve cini, dok mi jedva da bi se moglo reci kako cekamo na njega. Tada, u kratkim trenucima Bogom dane milosti, uspijevamo iskusiti nešto od “visine, dubine, duljine i širine ljubavi Božje koja nadilazi naše razumijevanje”.

 

‘Ep-ekstaza’

Crkva smatra kako upravo u tim trenucima možemo naslutiti nešto od one duboke ekstaze koja nam je u konacnici namijenjena. Medutim, jedan od velikih pjesnika-mistika, sveti Grgur Nazijanski, pošao je i dalje od toga, rekavši kako je naša konacna sudbina još uzbudljivija, još neizmjernija. Da bi izrekao neizrecivo najbolje što je znao, dodao je rijeci ekstaza grcki prefiks ‘ep’ i tako stvorio novu rijec ‘ep-ekstaza’. Silina ove rijeci znaci kako smo pozvani ne samo na ekstazu, vec na neprestanu ekstazu, na neprestano izlaženje iz sebe u pravcu Boga i vjecnosti. Ta ekstaticna radost i nadnaravno blaženstvo, koji nikada ne prestaju vec jedino rastu, predstavljaju iskustvo koje daleko nadilazi sva naša nadanja i snove glede onoga što je u kršcanskoj predaji poznato kao nebo. Nagrada je to onih koji nauce strpljivo cekati na Boga, kako bi on u nama izvršio ono za što nas je od samog pocetka i stvorio.

 

 

© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr
U suradnji s