Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Film
 
MRAČNI KRAJOLIK NADE

Piše Josip Sanko Rabar
 
Put lubenica

Hrvatska ljubavna i kriminalistička drama (90 min.); scenaristi: Branko Schmidt i Ognjen Sviličić; redatelj: Branko Schmidt; glazba: Miroslav Škoro; glume: Krešimir Mikić, Sun Mei, Armin Omerović, Ivo Gregurević i drugi; proizvodnja: Hrvatska radiotelevizija i Telefilm, 2006.


Redatelj Branko Schmidt (rođen u Osijeku 1957.) proslavio se TV-dramom “Hildegard” (1982.) i prvim cjelovečernjim filmom “Sokol ga nije volio” (1988.), prema istoimenoj drami Fabijana Šovagovića, filmom koji je rušio totalitarne tabue i na Pulskom festivalu donio nagradu za debitanta godine. U devedesetima režira još četiri cjelovečernja filma, i za neka prima značajne nagrade.
“Put lubenica” na prošlogodišnjem Pulskom festivalu osvojio je više “Zlatnih Arena”, za najboljeg glumca (Krešimir Mikić), za scenografiju i ton, no najvrednija je nagrada kritičara, “Oktavijan” za najbolji film. Na Festivalu mediteranskog filma u Montpellieru “Put lubenica” osvojio je Grand prix – “Zlatnu Antigonu”.
Nastao je prema ideji Ive Gregurevića, film je snimljen u Bosanskoj posavini, u općini Orašje uz rijeku Savu, a finaliziran u Zagrebu. Hrvatski film čija se radnja događa u Bosni, što je olakšavajuća okolnost po hrvatski turizam, pošto je film naglašeno mračne atmosfere i slikovitog, ali turobnog krajolika, pun prljavštine, propadanja, okrutnog kriminala, bijede i korupcije. Schmidt kaže: “Put Lubenica je film o trgovini i krijumčarenju ljudi, PTSP-u te, povrh svega, ljubavi.” Riječ je o klasičnoj temi, o kontrapunktu zločina i ljubavi, pa bez obzira što je priča sasvim originalna, stječemo dojam da smo nešto slično već mnogo puta vidjeli. Priča je nadahnuta istinitim događajem o dvanaestero kineskih ilegalnih imigranata koji su se utopili u rijeci Savi, na granici Bosne i Hrvatske. U scenariju mlada Kineskinja preživi, ali time postaje opasna krijumčarima ljudi kao svjedokinja. Između nje i jednog od krijumčara iz početne antipatije rađa se ljubav. Riječ je o bivšem vojniku hrvatske vojske Mirku, izliječenom narkomanu, koji na kraju filma ubija mafijaše i žrtvuje svoj život da bi spasio Kineskinju i omogućio joj bijeg preko rijeke na Zapad.
Mirka glumi Krešimir Mikić, kazališni i filmski glumac, koji se već proslavio ulogama u filmovima značajnih hrvatskih redatelja, kao i u ulozi sv. Franje u Medvešekovoj predstavi “Brat magarac”. Kineskinju glumi Sun Mei. Rođena je 1979. godine u Dalianu, Liaoning, Kina.
“Put lubenica” nije toliko film o trgovini ljudima koliko film o postkomunističkoj društvenoj stvarnosti kojom vladaju kriminal i korumpirana policija. Šef mafijaša, zvan Pauk, ima Titovu sliku na zidu. (Što govori o udbaškom i sličnom podrijetlu tih mračnih i beskrupuloznih grupa.) No iznad svega to je film o ljubavi. Neki su kritičari prigovorili da je Schmidt od Kineskinje napravio tek statista, jer se njezine dijaloge nije udostojao ni prevesti. To je uistinu riskantan potez. S jedne strane, odgovara duhu filma, u kojem okrutni krijumčari Kineze tretiraju kao lubenice. S druge strane, dovodi u prvi plan neverbalnu komunikaciju Mirka i Kineskinje, odnosno teškoće u uspostavljanju međusobnog razumijevanja. No, što je najvažnije, gledatelju je skroz jasno da ono što Kineskinja govori nerijetko su pitanje života i smrti, optužbe ili žalovanje za ocem koji se utopio. Tolika čuvstvena drama ne treba ni prijevod! Mirko je, ipak, glavni lik drame, psihološki najkompleksnije obrađen, opterećen ratnim sjećanjima, narkomanijom, PTSP-om i unutrašnjim sukobom.

 

 

1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr
U suradnji s