Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
PEPEO I VODA

Piše Ivan Bradarić
 

Zapocelo je vrijeme korizme. I ove smo godine u to povlašteno liturgijsko i pokornicko vrijeme ušli s velikim žarom, raspoloženjem i željama za promjenom i obracenjem. Odluke koje stvaramo na pocetku korizme cesto su jako motivirane i cvrste. Uvijek se divim s kolikom hrabrošcu i odvažnošcu mnogi naši vjernici zapocinju svoj korizmeni hod.

Znamo da sve zapocne pepelom na Cistu srijedu, a dovrši se vodom u Vazmenom bdijenju. U pocetku pepeo, a na koncu voda. U pocetku stvaranje od praha, pa grijeh, a potom krsno cišcenje u vodi.

Kao Izraelaci, koji u pocetku imaju samo pepeo, prašinu Sinajske pustinje, zbog koje jedva vide prolaz dalje. I, da nije cvrste ruke Jahvine, zacijelo sami nikada ne bi prošli kroz vodu Crvenoga mora, koja je zadnja granica njihovim neprijateljima.

Jednako tako i Krist, koji nas je svojom rukom, cvrsto prikovanom za drvo križa, proveo kroz krsnu vodu, da bi tako pobijedio posljednjeg neprijatelja – smrt.

A u našim životima danas?

Ima razlicitih vrsta pepela. Ima pepela koji nas dozove na pravi put. Ima pepeo koji nas uprlja; pepeo koji nam netko baci u oci; Sai Babin pepeo, pepeo laži i obmane; pepeo cigareta itd.

Uvijek me iznenadi s kakvim oduševljenjem naši mladi sjemeništarci prime pepeo na svoje dotjerane mladenacke frizure i tako obilježeni «znakom tau» pronesu ga prvi kroz grad Zagreb u rano jutro Pepelnice, da i druge podsjete da je zapocela korizma. I popodne, kada se vrate iz škole, s ponosom pokažu, kako je pepeo još uvijek tu, na njihovoj glavi. Pomislim: «Ivane, bit ce da si i ovaj put pretjerao. Drugi put smanji porciju pepela»!

Ima i ona druga prica, istinita – kažu, koja pripovijeda, kako je neki neupuceni vjernik, ne znajuci za obicaj da se pepeo stavlja na glavu, otvorio usta i cekao da mu svecenik udijeli «to nešto». Svakako, žao mi je tog covjeka koji je osjetio bljutavost pepela.

Od davnine, kao naslijede biblijske tradicije, u Crkvi postoji ovaj simbol kao znak pokornickog hoda. I danas je pepeo zaštitni znak Pepelnice (Ciste srijede), ali i cijele korizme. Posipanje pepelom na Cistu srijedu ima smisla samo ukoliko je to priznanje vlastite krhkosti koju Božje milosrde treba okrijepiti. Ovaj izvanjski znak mora biti popracen unutarnjim raspoloženjem srca za promjenom vlastitog mentaliteta; «Obrati se i vjeruj Evandelju». Poslušajmo i primimo s velikim strahopoštovanjem ove rijeci i poziv!

Korizma sa svojom Pepelnicom nas poziva da se vratimo na pocetke Božjega stvaranja. Dobro se prisjetiti, kako i Služba rijeci Velike subote podsjeca na to stvoriteljsko Božje djelo. Od pepela, kroz vodu, u život.

«Jahve, Bog, napravi covjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane covjek živa duša.» (Post 2, 7) Moramo biti svjesni ove naše pepelosti, prolaznosti, ništavnosti. Naša je vjera poput pepela; mlaka i nestalna. Naša nada je kao pepeo, jedva se može oduprijeti vjetru, koji je otpuhuje. Sav naš život je kao pepeo, brzo dogori.

Svaki put, kada želimo tu cinjenicu otpuhnuti od sebe, pepeo nam padne u oci. Ipak, nemojmo biti beznadni: ako pepeo uprlja, voda opere. Ako pepeo govori o smrti i nestajanju, voda nam govori o životu i stvaranju.

Za kraj. S pepelom moramo biti pažljivi. Svako raspuhavanje pepela na dogorjelom ognjištu može otkriti poneki žižak i izazvati ponovno paljenje vatre. Dopustimo Gospodinu neka u konacnici u pepeo naših atoma udahne život vjecni.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s