Sve učestalije nas sredstva javnog izvještavanja plaše o stradanjima mladih zbog uzimanja droga, a posebno govore o onima koji su tragično završili svoj život. Roditelji se boje za svoju djecu, a na drugoj strani razmišljaju kako se to događa negdje drugdje i u nekoj drugoj obitelji.
Ozbiljni pokazatelji za razvoj ovisnosti su slabi školski uspjeh, problemi u ponašanju, loše socijalne i komunikacijske vještine, te rano eksperimentiranje s pušenjem, alkoholom i ostalim «lakšim» opijumima. Svi koji rade s djecom i mladima moraju u odgoj uključiti primarnu prevenciju.

Primarna prevencija ovisnosti je nacionalna strategija suzbijanja zloupotrebe droga i provodi se od 1993. godine.

Temelji se na dvjema aktivnostima:
1. Smanjiti ponudu i dostupnost droga uporabom pravnih, zakonskih i društvenih aktivnosti.
2. Smanjiti potražnju droga unapređivanjem edukacijskih i zdravstvenih programa u osnovnim i srednjim školama, te učenjem o odgovornom roditeljstvu.

Iako smo svjesni da se donose mnoge strategije, pravila i zakoni, a broj ovisnika u našoj domovini raste, moramo mijenjati načine, putove i metode odgojnoga djelovanja na djecu i mlade.
Iskustvo nam govori da je obitelj najvrjednija učionica života, a roditelji da su prvi učitelji svojoj djeci. Tada je potpuno jasna važnost zdrave, odgovorne i sretne obitelji.
Radim u školi s učenicima od prvoga do osmoga razreda na prevenciji ovisnosti te su mi djeca sedmoga i osmoga razreda najrizičnija i najugroženija skupina.
Želim navesti primjer Marka, koji je učenik osmoga razreda. Živi u obitelji koja ima četvero djece. On je najmlađi. Najstariji brat se drogira i stalno je u sukobu sa zakonom te je ozbiljno ugrozio obitelj. Kod Marka se stvorio inat da bude drugačiji od brata i da uspije. Rekao mi je: “Ja želim biti dobar učenik i uzorno dijete svojim roditeljima.”
Marko je najbolji učenik u razredu, ide redovito u crkvu, pomaže slabijim učenicima i mogu mu se obratiti za bilo koju akciju u školi. Očito, bratovo iskustvo i patnja cijele obitelji izgradili su kod Marka povjerenje u roditelje i vjeru da vrijedi poštivati obiteljska pravila.

Želim navesti zaštitne čimbenike u borbi protiv ovisnosti:
- čvrste i pozitivne obiteljske veze,
- nadzor roditelja nad aktivnostima njihove djece i njihovih vršnjaka,
- jasna pravila ponašanja, koja se dosljedno provode u obitelji,
- uključenost roditelja u život njihove djece,
- uspjeh u školovanju,
- čvrste veze s institucijama poput Crkve i školskih organizacija,
- prihvaćanje negativnih normi o svim vrstama droga.

Obitelj je prvi stup prevencije u kojoj djeca uče zdrava ponašanja, izbjegavanje rizika te poštivanje pravila koja se usvajaju od najranijega djetinjstva.
Na žalost, mnogi roditelji nisu osposobljeni, sami pokazuju rizično ponašanje, ili imaju probleme komunikacije s bračnim partnerom.
Nasilna komunikacija i nerazumijevanje problema se prenose na odgoj djece.
Prije adolescencije potrebno je kod djece ugraditi “sigurnosni odgojni čip”, koji će ih upozoriti na izazove kada vršnjaci vrše pritisak, a roditelji nisu tu da ih izvuku i zaštite.
Dragi roditelji, želim da razmislite o sljedećim porukama kako biste bili uspješniji roditelji:

- Dijete treba gledati i slušati, a ne samo nadgledati.
- Djeca od roditelja očekuju da se vole i poštuju međusobno, a ne samo da vole dijete.