Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
S Marijom kroz crkvenu godinu
 
BLAŽENA DJEVICA MARIJA ŽALOSNA

Piše Zvonimir Zlodi
 

Dimun reče Mariji: “Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavanja; a i tebi će samoj mač probosti dušu.”

Ulazna pjesma

Ovaj se spomen slavi 15. rujna, no o njemu govorimo u ovom mjesecu, travnju, s razloga što mjesec rujan želimo posvetiti blagdanu Marijina rođenja (8. rujna). I to vrlo prikladno: u mjesecu travnju spominjemo se muke i žrtve Isusove na križu, osim vrlo rijetko koncem ožujka, te je stoga to vrijeme zgodno za spomen na Mariju, supatnicu Isusove muke i otkupiteljske smrti. I ona je s njime, kaže sv. Bernard, “sutrpjela” i “u srcu su umrla”.

 

Pobožnost i liturgijsko slavljenje

Nema dvojbe da su se prvi kršćani, spominjući se Isusa Krista, posebice njegove otkupiteljske žrtve na križu i uskrsnuća, spominjali i njegove Majke Marije. Stalno im je bilo u srcu i u pameti kako ga je ona ne samo rodila nego i stajala podno njegova križa na Kalvariji. Prve se, ipak, naznake o njoj kao “Gospi žalosnoj” naslućuju u pjesmama i homilijama istočnih otaca u 6. stoljeću, koji su u njima sve češće Šimunovo proročanstvo o maču koji će probosti Marijino srca povezivali s njezinom boli i sudjelovanjem u muci Kristovoj. Pobožnost “Majci boli” svakako je odvajkada postojala, a razvila se naročito u 13. stoljeću. Liturgijsko se ipak slavljenje Gospinih žalosti pojavljuje tek u 15. stoljeću. Naime, 1423. god. pokrajinski sabor u Kölnu za svoju pokrajinu uvodi blagdan pod naslovom “Spomen tjeskobe i boli bl. Djevice Marije”. Papa Siksto IV. 1482. sastavio je obrasce za misu “Naše žalosne Gospe” i unio ih u rimski misal, nakon čega se taj blagdan sve više širio po zapadu, iako pod raznim nazivima i sa slavljenjem u razna vremena. Za to su najviše zaslužni serviti, marijanski red iz 13. stoljeća. Blagdan što su ga oni slavili od 1714., papa Benedikt XIII. 1727. god. proširio je na njihov zahtjev na čitavu Crkvu latinskog obreda. Konačno, novi crkveni kalendar iz 1969. određuje da se taj Marijin blagdan slavi kao spomen 15. rujna pod naslovom “Bl. Djevica Marija Žalosna”.


I bol i utjeha

Marijina bol i utjeha. Što je sve pretrpjela, pobožni je puk htio sažeti u sedam točaka: Šimunov mač, koji će probosti njezinu dušu - čula je to od njega već kada je malog Isusa prikazala u hramu; bijeg u Egipat pred okrutnim Herodom; dvanaestogodišnji Isus izgubljen u Jeruzalemu; susret s Isusom na njegovu križnom putu; podno križa na kojem je Isus umirao; Isusove riječi s križa, s kojima je svoju majku povjerio Ivanu; napokon, Isusovo skidanje s križa i polaganje u grob. Čitav je Marijin život obavijen trpljenjem i boli. No ujedno i utjehom, jer je čvrsto vjerovala da su, uz Isusovo trpljenje i boli, i njezino trpljenje i boli Božja volja i njezin prinos za naše vječno spasenje. Ujedno je i naša utjeha. Tješi nas u našim trpljenjima tim svojim prinosom i primjerom kako se kroz boli dolazi do vječne radosti.


Poput Marije

I naš je životni put posut trnjem. “Majka boli” nam govori da ne smijemo klonuti, već radije svoja trpljenja sjediniti s Isusovim i njezinim i stajati uz tolike križeve ljudi na ovome svijetu, pružiti im utjehu i nadu koja je u nama i spremno pomoći svojim bližnjima. Tako ćemo i mi, poput Marije, ispuniti svoj životni poziv i djelovati kao istinski nasljedovatelji njezina Sina i našega Spasitelja.

 

1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr
U suradnji s