Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Teološki osvrti
 
OBRAĆENJE

Piše Nikola Šantek
 
Obraćenje kao osobni čin

Teološkim promišljanjima ovog srcu vrlo bliskog, ali razumu teško spoznatljivog pojma bavio se od svojih najranijih dana teolog Ratzinger u svojim esejima i predavanjima. Kao vjerni sljedbenik i učitelj nauka Katoličke crkve, u njima je uvijek na prvo mjesto stavljao Isusa Krista. Tako, za njega prvotno značenje pojma “obratiti se” označava u svome životu promatrati, upoznavati i slijediti Isusa Krista na njegovu putu. Ipak, kao znanstvenik, ne izuzimajući vjeru, polazi od promišljanja pojma metanoeite, koji se pojavljuje u grčkom izvorniku Novoga zavjeta i označava ono što mi shvaćamo obraćenjem. U svome značenju pojam metanoeite skriva znak upitnika. U svojoj biti znači “pre-misliti, odnosno staviti pod upitnik normalni i redoviti način života i dopustiti da sam Bog uniđe u vrijednosni sustav čovjekova života”. Takvo značenje otvara širok horizont u kojemu bi “obratiti se” značilo “ne živjeti kao što žive drugi, ne činiti kako svi drugi čine, ne osjećati se opravdanim u dvojbenim, dvosmislenim i zlim činima samo s razloga što tako čine ostali”, nego “započeti promatrati i sagledavati život Božjim očima”. Drugim riječima, takvo što zahtijevalo bi traženje novog stila života, odnosno traženje drugačijeg, novog i boljeg života.

 

Samoostvarenje prepreka obraćenju

U traženju novog smisla i stila života pokazalo se da čovjek često upada u zamku. Težeći za samoostvarenjem, zaboravlja svoga Stvoritelja i umjesto njega stavlja sebe u prvi plan. Čovjek postavlja sebe stvoriteljem. Ratzingerovo je mišljenje da takvo samoostvarenje priječi obraćenje. Kako bi doživio pravo obraćenje, čovjek se mora osloboditi samoga sebe donoseći odluku da prestane tražiti svoje samoostvarenje. Nužno je u tome da prihvati “svoju ovisnost o istinskom Stvoritelju, o stvarateljskoj ljubavi, da prihvati tu ovisnost kao istinsku slobodu i da shvati kako je samoostvarenje bez te ljubavi zapravo velika prijevara”, koja je u službi unutarnje smrti.
Obraćenje u tom smislu znači “ne tražiti vlastiti uspjeh, ne tražiti vlastiti prestiž i vlastitu poziciju. Ono znači prestati graditi vlastitu sliku, ne raditi na izgradnji spomenika od sama sebe, što često završava tako da čovjek od sebe čini lažnoga boga, nego zahtijeva da ne samo općenito, nego iz dana u dan u malim stvarima, istina, vjera, ljubav čovjeku postaju važnije od njegova biološkog života, blagostanja, uspjeha, prestiža i mira”.

 

Cilj kršćana - obraćenje svijeta

Općenito je prihvaćeno mišljenje kako se obraćenjem smiju nazvati samo preokreti čovjekova osobnoga unutarnjeg puta. No, osim što obraćenje ponajprije promatramo kao osobni čin u kojemu nalazimo vlastitu osobu pred Bogom i vlastitom odgovornošću, Ratzinger naglašava da na pameti moramo imati i njegov društveni vid. “Današnji rašireni životni stil u svijetu uključuje u sebi opasnost depersonalizacije, razosobljenja, time što čovjek ne živi svojim vlastitim životom, već životom kakvim žive drugi oko njega.” Stoga je danas više nego ikad čovjek izložen prihvaćanju krivih vrijednosti koje kasnije štete njegovu duhovnom i vjerničkom životu. Da bi obraćenje bilo potpuno, i “ovo ‘mi’ treba dosegnuti zajednički put, zajedničku Božju stazu”. Čisto osobno obraćenje nema čvrstine bez puta prema zajedničkom obraćenju.
Obraćenje započinje svakog dana iznova i doživotno traje u svakome od nas. Na unutarnji Božji zov dužni smo kao kršćani svakodnevno odgovoriti pravim odgovorom u jednostavnosti i poniznosti srca. Samo u cijelosti zahvaćeni Božjim zovom i njegovom ljubavi možemo postati kvasac za obraćenje čitavoga svijeta.

 

1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr
U suradnji s