Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Vaša pošta
 
Pitanja, komentari, prijedlozi, kritike...

Vaša pitanja, komentare, prijedloge, šaljite na adresu naše redakcije,
a mi ćemo pronaći stručne osobe koje će odgovoriti na vaša pitanja
ili vas savjetovati glede tema koje postavljate.




Od mlijecne cokolade, do “Praline”

Dragi Veritasovci!
Možda je sramota, ne bih znala, ali prvi sam “Veritas” uzela u ruke tek nedavno. Vidjela sam ga kod tete na stolu te ga iz puke dosade zapocela malo listati.
Moram vam odmah razjasniti da me naslovnice tmurnih boja i nekih žutih slova, bez mnogo naznaka koje su glavne teme, nisu nimalo mamile na citanje casopisa koji je izgledao kao da je pisan samo za tete i svecenike. I, tako ja nešto preko volje okrenem odmah zadnju stranicu i ugledam – viceve! Nasmijem se do suza i oraspoložena krenem dalje sve do intervjua s Rafom.
Procitavši ga cijelog, odlucila sam postati citatelj “Veritasa”. Još uvijek me smetao njegov izgled koji nije “mamio” na citanje jer je sigurno još mnogo onih koji ga nisu otkrili. I u takvim razmišljanjima docekam sijecanjski broj. Nakon nedjeljne mise trcim ga kupiti jer se moramo brzo maknuti s parkinga. Vidim, piše “Veritas” ali nešto je cudno, u brzini ga savijam i trcim do auta da ga pogledam u miru. Razmotam i ne mogu doci k sebi. Prekrasna bijela slova novog oblika, vesela naslovnica, okrecem glatke listove odlicnim izborom i visokom kvalitetom fotografija i... padam u nesvijest!
Došavši kuci s užitkom krecem s citanjem. Citam o proslavljenom jubileju i vidim propušteni 500. broj novog izgleda i slavljenicku tortu koja izgleda ukusno. Zatim me u teološkim osvrtima privukla uvijek aktualna tema ekumenizma o kojoj bih još voljela citati. Svidjela mi se i “Komunikacija u obitelji” Mare Covic, zgodne crtice na temu blagdanskih citanja Miroslava Bustruca, (mini) komentari Ljudevita Maracica... ma, sve!
Kvalitetna graficka obrada jednostavno mami da casopis uzmete u ruke, i pojacava užitak citanja dobrog teksta.
Možete, ako želite nakon ovoga zakljuciti da “knjigu sudim po koricama”, ali imajte na umu da sam dijete 21. stoljeca, naviklo da vrhunski proizvod dolazi u jednako kvalitetnoj ambalaži.
Mislim da ce cokoladoljupci shvatiti usporedbu ako kažem da je “Veritas” prije preobrazbe bio ukusna mlijecna cokolada, a sada je – belgijska Pralina!

Kristina


Draga Kristina,
Naravno da nije nikakva sramota da ste tek sada upoznali naš casopis. Dapace, zajedno s vama se radujemo. Želim Vam najsrdacnije zahvaliti za mnoštvo pohvala za sadržaj i izgled našega lista. Svida nam se i Vaša cokoladna usporedba. Neka nam svima bude u slast!




Sveti Ante u Lokvicicima (Imotski)


Obitelj Ante (Vlade) i supruge Ljube Sabljic ispunili su san i podigli zavjetnu kapelicu sv. Ante. Ante i Ljuba su, živeci izvan domovine, u srcu uvijek nosili vjeru i nadu u Svevišnjega da ce ipak doživjeti vrijeme i ispuniti obecanje prema sv. Anti, kojemu su se molili i utjecali. Podizanjem ove zavjetne kapelice sv. Anti, željeli smo zahvaliti Presvetome Trojstvu i Blaženoj Djevici Mariji za darovani život i srecu svoje obitelji.Kapelicu je blagoslovio mjesni župnik don Mladen Ivšic, uz nazocnost stotinjak mještana.



Kada se slavi Uskrs?


Poštovano uredništvo, molim vas da mi odgovorite zašto se svetkovina Uskrsa ne slavi za sve kršcane na isti dan. Kada i zašto je došlo do odvajanja te po cemu se uopce odreduje datum Uskrsa. Unaprijed se zahvaljujem.

Ružica K., Dugo Selo


Kršcanstvo je od svojih pocetaka uvažavalo razlicite liturgijske tradicije pojedinih mjesnih crkava. U Maloj Aziji su kršcanske zajednice, pozivajuci se na predaju apostola Filipa i Ivana, slavile Pashu 14. nisana (prvi mjesec u godini po židovskom kalendaru, naš travanj), kada je po Ivanovu Evandelju, Isus umro u doba klanja vazmenih jaganjaca u Hramu. Zato su ih zvali “quatuordecimani” (“oni koji slave 14. dan”). Zapadne crkve s Rimskom na celu, pozivajuci se na predaju Petra apostola, slavile su Pashu uskrsnuca Kristova u nedjelju što je slijedila nakon 14. nisana. Naglasak je bio stavljen na uskrsnucu, za razliku od Istoka gdje se više isticala smrt Kristova.Te su razlike u drugom stoljecu pobudile veliku raspravu u kojoj su biskupi istocnih crkava prihvatili zapadnu tradiciju tek pod pritiskom pape Viktora (190. g.). Utvrdeno je da se Uskrs slavi nedjeljom, ali nije odredeno i kojom nedjeljom. Antiohijska crkva, držeci se židovskog datuma Pashe, uzimala je uvijek prvu nedjelju poslije 14. nisana. Tako racunanje je dovodilo do toga da ponekad Uskrs padne prije proljetnog ekvinocija (ravnodnevnice – dan kad su noc i dan jednako dugi), koji igra veliku ulogu u blagdanu židovske Pashe. Aleksandrija i Rim su imali svoj nacin racunanja, po kojemu Pasha nikada nije smjela doci prije proljetnog ekvinocija. Nicejski sabor (325. g.) odredio je sljedece: Pasha se mora uvijek slaviti u nedjelju; Pasha ne smije nikada biti isti dan sa židovskom Pashom; dan Pashe treba biti prva nedjelja nakon proljetnog uštapa (punog mjeseca), uštapa što slijedi proljetni ekvinocij. Po ovim odredbama i mi danas racunamo datum Uskrsa, dok neke istocne crkve i dalje racunaju po svojim tradicijama.Do promjene kalendara došlo je još u vrijeme pape Grgura XIII. koji je u kalendaru izostavio suvišnih 10 dana, nastalih zbog razlicitih nacina racunanja (4.-15. listopada 1582. g.). Stoga neke crkve, makar jednako racunale datum Uskrsa, ipak zbog ovih deset dana razlike izmedu staroga julijanskog i novoga gregorijanskog kalendara, na razlicite dane slave Uskrs.

odgovorio: Ivan Penava

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s