Postoji slaganje da je pravi gubitnik ovogodišnje dodjele Oscara Eastwoodov film “Pisma s Iwo Jime” jer je od mnogih nominacija dobio tek montažu zvuka, a svakako je jedan od najboljih filmova festivala, bolji i od Scorseseovih “Pokojnih”, koji je glavne nagrade dobio više zbog izvanrednog životnog opusa autora.
Iwo Jima je japanski vulkanski otok kojei su u veljači i ožujku 1945. osvajali Amerikanci sa snagama od 100.000 vojnika da bi potukli 22.000 japanskih vojnika. Samo je 1083 Japanaca preživjelo. U borbi je ubijen 6821 Amerikanac i 20.000 ih je ranjeno. Iwo Jime se sjećamo iz američkih filmova (“Pijesak Iwo Jime”) kao strašni pokolj američkih vojnika od strane luđačkih i nesmiljenih japanskih fanatika. A zapravo je riječ o lukavosti japanskog zapovjednika obrane generala Kuribayashija (glumi ga Ken Watanabe) koji je američku vojsku slobodno pripustio na plažu (bez ispaljenog metka) da bi joj tu priredio smrtonosnu zasjedu. Kuribayashi je svoje vojnike dao ukopati u mreži tunela ispod planine Suribachi, pa su iz tunela i bunkera pucali po Amerikancima.
Film počinje arheološkim istraživanjem tunela ispod Suribachija i nalaza kutije s pismima vojnika. Potom se film vraća u 1944. godinu, u vrijeme dolaska generala Tadamichija Kuribayashija na otok da pripremi obranu. Ironično je da je Kuribayashi prije rata boravio u SAD i od američkih časnika dobio pištolj na dar. On odmah mijenja planove odbrane, svjestan prevelike snage američke vojske. Pošto je doznao da je Japan ostao bez flote i postao nemoćan da pomogne obrani otoka, to je unaprijed značilo poraz, i Kuribayashi je odlučio da ga Japanci što skuplje naplate.
“Pisma s Iwo Jime” pokazuju da japanski vojnici nisu bili luđački i nesmiljeni fanatici, kakva je stereotipna slika o njima, već obični civili prisilno unovčeni, brižni za svoje obitelji i svoj život, često bolujući od dizenterije, loše ishrane i terora svojih nadređenih. Japanska obrana koja je u “Zastavama” viđena kao izvrsno organizirani stroj, u “Pismima” je prikazana kao loše pripremljena, slabo opremljena, u konfuziji. “Pisma s Iwo Jime” izvrstan je proturatni film koji prikazuje vojnike kao žrtve oba ratna stroja. Japanski scenarij, premda prikazuje vrlo pozitivno japanskog zapovjednika Kuribayashija, u osnovi je antimilitaristički, prikazujući rat kao iracionalni nered. Može se reći da film posjeduje vrlo jasni pogled na krvavi mutež rata i ruši mnoge klišeje ratnih filmova. U središtu su osobe i karakteri, a ne toliko događaji.
Eastwood je snimio film pomoću kompjutorske animacije i sjajne fotografije, u toliko prigušenoj boji da djeluje gotovo kao crno-bijeli. Iz opće sive i mračne atmosfere odskače jedino crvena boja eksplozija, vatre i krvi. Poput Mela Gibsona, drugoga slavnog glumca koji je postao velikim redateljem, i Clint Eastwood je imao hrabrosti snimiti film na njemu nerazumljivom jeziku.