postoji slikovita izreka da čovjek često tijekom svog života nerazborito pretjeruje u radu i tako troši zdravlje da bi zaradio novac, a kasnije troši zarađeni novac kako bi vratio izgubljeno zdravlje. Za razumijevanje i liječenje raznih bolesti nužno je potrebno uzeti u obzir ne samo tjelesne simptome, nego i psihološke, tj. emocionalne, društvene te duhovne uvjetovanosti. Na bolest se može gledati kao na stvarnost koja otkriva istinu o čovjeku. Bolest, gledano kršćanski, može biti blagoslov, ali i prilika da u sebi otkrijemo blago. Izolacija i mir koji naročito prate akutnu bolest pogoduju procesu unutarnjeg sazrijevanja.
Bolest ima svoje naličje, koje se na prvi mah ne vidi jer je skriveno iza vela šoka, boli i strahova. To naličje čine poticaji za preispitivanjem sama sebe, svoje životne filozofije te svojih stavova prema Bogu, našim bližnjima i samome sebi. Bolest upozorava čovjeka kako nešto bitno mora mijenjati u svom životu. Može se reći da ono što nas boli, to nas i liječi jer nas to motivira da nešto hitno poduzmemo kako bi bol nestala.
Bol i patnja svojevrstan su izazov koji nam život donosi da po njima rastemo i napredujemo u spoznaji samog sebe i viših stvarnosti za koje smo tada bili slijepi. Bolest nam omogućava da na trenutak stanemo i pogledamo u sebe kakvi smo to zapravo iznutra, što hoćemo i kamo idemo. Omogućuje nam susret sa samima sobom koji je, doduše, iznuđen, bolan, težak i nitko ga ne želi, no u konačnici, kad proces bolesti prođe, vidimo da je bio za naše dobro. Taj susret je teško postići u redovnom životu, kad čovjeku sve ide za rukom, makar i radio pogrešne stvari, jer je suvremeni čovjek uvijek u žurbi i nikad ništa ne stigne, naročito ako je to za njegov duhovni rast i osobni razvoj. Moderni čovjek odbacuje potrebu da radi na sebi, na produbljivanju svoje osobnosti i shvaćanja, naročito ako to zahtijeva trud i napor. Uvijek smatra da za to ima vremena. No, vrijeme brzo prolazi. Utoliko se bolest može smatrati svojevrsnim predahom u utakmici života, koji dobro dođe da izvučemo nove, skrivene snage u nama koje su ostale potisnute brzim tempom života.
U tom ubrzanom i zahtjevnom ritmu života mnogi se ljudi izgube, ne uspijevajući ga pratiti. Misle da su nesposobni i neučinkoviti, a zapravo su pred njih stavljena prevelika očekivanja i opterećenja koja nisu mogli podnijeti. Tada bolest može poslužiti kao svojevrsni bijeg od problema, ali u tom slučaju se izbjegava nadnaravni pogled na bolest, jer nam ona, ako se na bolest gleda nadnaravno, treba omogućiti susret sa samim sobom i s Bogom. Ako se bolest ispravno shvati, ona može postati blagoslov i izlaz iz naših kriza. Brojni su primjeri koji govore o tome kako su bolesti dovele do pozitivnog preobražaja života mnogih ljudi. S druge strane, zanemarivanje bolesti, odnosno poruke koju ona nudi, dovodi do još veće patnje, često i do smrti. Bolest treba ozbiljno shvatiti, odgovorno se liječiti, ali i nastojati odgonetnuti dublji smisao bolesti te kroz nju i smisao cjelokupnog života.