Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
KAKO USKRSNUTI?

Piše Ivan Bradarić
 

Ne vjeruju u uskrsnuće oni koji ne vjeruju u smrt!

Zadnje riječi Nicejsko-Carigradskog vjerovanja, što ga ispovijedamo svake nedjelje, stavljaju pečat na sva naša vjerovanja, koja su utemeljena na Isusu Kristu. Zbog njega vjerujemo u Oca, Sina i u Duha Svetoga. On nam daje da po otajstvu muke i patnje otkrijemo smisao života na zemlji. On svojim uskrsnućem otvara i nama život u vječnost i potiče sva naša nadanja. A “vjera je” - veli poslanica Hebrejima – “već neko imanje onoga čemu se nadamo” (Heb 11, 1). I autor ove poslanice nastavlja nabrajati iskustva vjere od Abela, Henoka, Noe, Abrahama, Sare, pa do naših vremena. Svi su oni, veli sveti pisac, umrli, a da nisu primili obećanja, “već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji” (Heb 1, 13). Mnogi, koji su živjeli prije nas, gledali su očima vjere, izdaleka, a sada gledaju “licem u lice”.

Možda je teška tvrdnja, ali ipak svi to pomalo osjećamo: ljudi se sve manje nadaju, sve manje vjeruju u uskrsnuće, jer sve manje vjeruju u život. Ili, pošao bih još jedan korak dalje, i rekao, kako ljudi sve manje vjeruju u smrt, pa im onda i uskrsnuće biva nešto suvišno.
Kako da povjerujemo u uskrsnuće, ili kako da uskrsnemo kada ne želimo umrijeti? Umrijeti grijehu. Umrijeti frustrirajućim željama za ovozemnom vječnošću. Umrijeti sebi, da živimo u Njemu.

Poneki put se ponašamo kao da bi u našoj vlasti bilo zadržati život, zaustaviti smrt. Danas je sve podređeno udovoljavanju takvih želja, da se čovjek uljulja, uspava u ljepotama života na zemlji. Kao da se želi ugušiti čovjekova unutarnja čežnja za onostranim, vječnim, za uskrsnućem.

Kad malo razmislim, riječ smrt doista u sebi nosi jednu težinu, jezovitost i nekakvu hladnoću. Osim što riječ nema niti jednog lakoizgovorivog vokala, pa zbog toga njezin izgovor podsjeća na pomicanje grobne ploče, ona je hladna i po svome korijenu: smrt – smrznuti. Dakle, kada nema života, sve stane, ohladi se.

Zar su nam nepoznata ovakva ledena stanja: iskustvo kada se ohladimo za drugoga, kada se ljubav prema najbližima ugasi. Kao da krv u venama prestane teći, sve nam bude svejedno. Sve se smrzne. A kako li je tek kada se ohladimo za Boga!

Ima smrti koje se ne čine takvima, čak sliče na život.

Dobri naš Bog je imao dva velika zahvata odmrzavanja ovoga svijeta od beživotnosti i hladnoće: u stvaranju, kada je ni iz čega stvorio svijet i u Uskrsno jutro, kada je udahnuo novi život. Od tada, ova naša tijela, uvijek iznova bude volju za životom, junače se i skoro da prkose smrti. Kao apostol Pavao kada pita: “Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” (1 Kor 15,55).

Baš s takvim žarom u srcu, mnogi su sveci podnosili mučeničku smrt, uvjereni u istinu kako nam se život ‘mijenja, a ne oduzima’. S ovakvim poletom i mi danas kročimo kroz život i ispovijedamo svoju vjeru u uskrsnuće mrtvih.

A riječ pak ‘uskrsnuti’ dolazi od praslavenske riječi ‘krosnuti’, što znači rasti, razvijati se. Bog koji nas je jednom stvorio, daje nam da rastemo i razvijamo se, bez kraja i granice. To se onda zove vječnost, ili život vječni.

Koje značenje Isus daje ovom događaju nakon svoga uskrsnuća? Njegova je poruka jednostavna. On nakon uskrsnuća upućuje i šalje: “Idite i javite!” Kao ono na prvim stranicama: “Plodite se i množite” (Post 1, 22). Množite svoju vjeru, nadu i ufanje, da se ne dovedete u stanje smrznutosti. Mi kršćani živimo u hladnom okruženju. Ako se prepustimo mirovanju, i sami ćemo postati hladni.

Uskrslo jutro je snažni dah Božje topline, koji otapa hladnoću naših srdaca i daje život svima koji vjeruju.

Na Uskrs jedni drugima poželimo sreću: Sretan ti Uskrs! Sretan ti prolazak kroz ledeno doba i neka te ne zaledi strah od budućnosti.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s