1. Što zapravo znači riječ euharistija?
Sama riječ euharistija dolazi nam od grčke riječi “euharistein” što znači zahvaljivati. Po Isusu i zajedno s njime mi zahvaljujemo Ocu za njegove darove i dobročinstva, za darove naravi tj. ovoga života, a onda za darove milosti i nadnaravnog života, te za obećani vječni život i blaženstvo.

2. Kada je ustanovljen sakrament euharistije?
Sakrament svete euharistije je ustanovljen na Posljednjoj večeri, kojom prigodom je naš Spasitelj oblikovao osnovnu strukturu obreda za koji nas je pozvao da ga i mi uvijek činimo.

3. Tko danas smije predslaviti svetu euharistiju?
Budući da je Kristova zapovijed: «Ovo činite meni na spomen» bila upućena apostolima, danas samo zaređeni svećenici mogu valjano slaviti euharistiju i vršiti pretvorbu, jer su samo oni nasljednici apostola. Dakle, biskupi i svećenici.

4. Da li svetu pričest mogu podjeljivati i vjernici laici?
Vjernici laici mogu podjeljivati svetu pričest, ukoliko za to imaju dozvolu crkvenih vlasti. Ovo dopuštenje je potpisao još papa Pavao VI. 1973. godine. Svećeniku, koji je predsjedatelj euharistije, na ovaj način pomažu vjernici koji su za to prošli posebnu pripremu, a neki i primili službu akolitata.

5. Koji je glavni uvjet da netko može primiti svetu pričest?
Jedan od glavnih uvjeta jest vjera da je u posvećenoj hostiji Krist stvarno prisutan, i zbog toga se djeci ne dijeli pričest jer ne mogu razlikovati euharistiju od običnog kruha. Prije primanja ovoga sakramenta vjernik mora proći posebnu pripravu, katehezu, koja ga uvodi u ovo otajstvo.

6. Koliko puta na dan se vjernik može pričestiti?
Ovo pitanje često znaju postavljati vjernici, koji najčešće očekuju odgovor od svećenika da se sveta pričest može primati uvijek, na dvije ili tri mise zaredom u jednome danu. Ovo nije ispravno, ako bi to postala stalna praksa, jer se na taj način sveta pričest svodi na čin pobožnosti. Sveta pričest je slavlje i vrhunac jednoga dana. Sva naša pobožnost, molitve i žrtve moraju urasti u ovaj najuzvišeniji čin slavlja, obreda i primanja Tijela Kristova.

7. Kada se događa da kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova i kada to prestaje biti?
Prema katoličkom nauku tijelo i krv Kristova u euharistiji su “istinski, bitno i stvarno prisutni”. Po euharistijskoj molitvi koju izgovara svećenik, a posebno po epiklezi (zazivu Duha Svetoga) i riječima pretvorbe (konsekracije), događa se otajstvo pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu. Od toga trenutka, pa sve do trenutka konzumiranja, ono je pravo Tijelo i prava Krv Kristova.
Bog je stvarno prisutan, a ostaje prisutan također i nakon misnog slavlja, zbog čega se posvećene hostije čuvaju u tabernakulu i zbog čega se vjernici klanjaju hostiji u kojoj je pravi Bog.
Katolička teologija ne vidi nikakvu oprečnost između činjenice da i nakon pretvorbe kruh i vino ostaju oblikom kruh i vino, i vjere da je u euharistijskom kruhu i vinu Kristova prisutnost prava i stvarna.

Dodatak:
Može li sveta misa preko televizije zamijeniti odlazak u crkvu?
Prije svega, televizijski prijenos svete mise jest veliki blagoslov za mnogobrojne bolesne, stare i nemoćne vjernike, jer im se na taj način pruža mogućnost povezanosti sa zajednicom vjernika, slušanja i tumačenja Božje riječi, molitve i zagovora. No, sveta misa koju prenosi televizija ne može zamijeniti stvarnu nazočnost na slavlju euharistije u crkvi iz razloga što vjernik nema mogućnosti primanja svete Pričesti, što je vrhunac svakoga euharistijskog slavlja.