Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
VIDIM MOGA GOSPODINA

Piše Ivan Bradarić
 

Mi koji volimo sv. Antuna nastojimo ga i upoznati malo izbližega. Sveci su, reče netko, kao svjetionici, koji nam pokazuju put u moru našega života. Oni nas ne žele vezati za sebe. Jer, što bi putnik na svjetioniku? Sveci nam svijetle odbljesak svjetla koje tražimo.
Na hodočašću svetoga Antuna nekoliko je takvih svjetionika, pored kojih prolazimo.
Prvi od njih je Camposampiero. To je mjesto blizu Padove, gdje se sv. Antun povukao u tišinu svoga siromašnoga fratarskog samostana, kako bi se pripremio za konačni susret s Gospodinom. Mjesto je samotno i pusto, ali svejedno mnogi izdaleka dolaze i opsjedaju ga kako bi čuli taj mili glas, koji ih bodri i tješi, svjetuje i poučava.
Ovo mjesto još i danas čuva brojne uspomene na Antunov boravak. Čuva prije svega malo “Svetište oraha”, koje je izgrađeno na mjestu gdje je nekada bilo stablo na kojemu je Antun dao sagraditi sebi ćeliju iz koje je propovijedao i u kojoj je nekako bio bliži Bogu. Čuva drugu
jednu sobicu, koja je danas sastavni dio velike prostrane crkve, a u kojoj je Antun imao viđenje Djeteta Isusa. Nadasve čuva topli osjećaj mira, unatoč brojnim modernim i brzim prometnicama koje su izgrađene u novije vrijeme.
Svoj osvrt pišem upravo iz ovog mjesta, koje mnogi hodočasnici rado žele posjetiti, pomoliti se ovdje i ostati u sabranosti. I ja sam mnogo puta hodočastio i pratio hodočašća u Padovu, Arcellu, pa na koncu u Camposampiero.
“Vidim moga Gospodina”, poruka je koju je Antun prešutio, ali svjedoci tvrde kako – ne samo da je vidio, nego je i u rukama držao maloga Gospodina, Dijete Isusa. Umjetnici se natječu tko će ovaj detalj ljepše prikazati, a u ovom svetištu su brojna njihova djela.
Osobito su dirljive postaje na stazi sv. Antuna. Postavljene su uzduž potočića uz koji je sv. Antun hodao, a danas te postaje potiču hodočasnika da meditirajući prođe Kristova otajstva u društvu sv. Antuna. Umjetnik je divno povezao ova dva života i prenio nam svoju viziju. Posebno je snažno, sugestivno i s puno detalja umjetnik Romeo Sandrin prikazao “Viđenje”. Ovdje je Marija ta koja Antunu daje Isusa, baš kao što je to Dijete pokazala svijetu u poklonstvu kraljeva.
I ovaj događaj neki promatraju kriomice, kao grof Tiso, a neki pohrle na poklonstvo prepuni udivljenja, poput pastira, kraljeva, rijeke hodočasnika. Poruka je jasna: Per Antonium ad Jesum. Antun nas sve treba dovesti k onome kojega je vidio.
Još bliže Padovi je Arcella. U ono vrijeme zasebno naseljeno mjesto, a danas dio grada Padove. Ovdje je Antun poželio provesti svoje posljednje trenutke života. Ovdje se dogodilo zadnje njegovo viđenje i usklik: “Vidim moga Gospodina!”- predajući svoju dušu Bogu. Kao trajni spomen na taj mili događaj, s natpisom na latinskom, fratri su do danas sačuvali mjesto na kojemu se to dogodilo i ugradili ga u prelijepu crkvu.
Antun je prelazeći iz ovoga života u vječni ugledao Onoga kojega je čitavoga svoga života gorljivo propovijedao i naviještao. I ne samo to, nego ugledao je Onoga kojega je tako sveto i pobožno primao u svetim sakramentima.
Kada hodočasnik dođe u Padovu, kamo god da se okrene, sve nekako govori o ovom dragom nam svecu. Svi putovi vode k bazilici gdje su njegovi posmrtni ostatci.
A onda, kada uđe u baziliku, može samo sa svetim Antunom uskliknuti: “Vidim moga Gospodina.” Vidim ga u nevjerojatnom nadahnuću arhitekata i umjetnika, koji su ovu baziliku izgradili i ukrasili. Vidim ga u neprestanim procesijama hodočasnika, koji u potpunoj skrušenosti i sabranosti mole. Vidim ga u navještaju Riječi. Vidim ga u vrijednim fratrima koji danonoćno bdiju nad ovim mjestom, čuvajući tajnu koju im je Antun ostavio govoreći: “Kršćanska dušo, ako budeš vjerna u zemaljskoj kušnji, jednoga ćeš dana vidjeti ono što oko ljudsko nikada gledalo nije!”
Antunovo će i ove godine okupiti na tisuće vjernika u našim crkvama. Mnogi će gledati da zapale svijeću i obave ono što spada na njih u ovakvim prigodama. Mnogi će se s izrazom punim kajanja okrenuti prema Bogu moleći za oprost i milosrđe. A mnogi će, vjerujem, ruku ispružiti prema drugome u vidu novčića, korice kruha ili kakvoga drugog znaka pažnje. Vidim moga Gospodina, ne samo kada primam, nego i kada dajem. Vidim ga u svetom Antunu.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s