Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Duhovnost
 
DUHOVNI "LEPTIRIĆI"

Piše: David Torkington
 

"Kraljevstvo je Božje u vama"

Nepodobni učitelj
Mislim da g. Hogga nikada valjda ne bi bili niti zaposlili da njegov prethodnik nije neočekivano pao mrtav na putu u školu. G. Hogg je bio ono što se u ono vrijeme nazivalo 'bitnikom' te u normalnim okolnostima nikada ne bi bio prihvaćen kao prikladan kandidat za predavača engleskoga jezika učenicima šestoga razreda. Uvijek je nosio prljave traperice, šarenu košulju, neuredni stari čupavi kaput do koljena i sandale, čak i kada je sniježilo. Kada nije držao izvrsna predavanja o engleskoj književnosti, moglo ga se pronaći u knjižnici, kako proučava egzistencijalističku filozofiju. Obožavali smo ga. Čak sam počeo čitati djela Martina Bubera, čovjeka što ga je neprestano citirao u razredu. Posudio mi je njegovu knjigu, naslova 'Ja i ti', s kojom sam se tjednima borio, prije no što sam naposljetku ipak odustao. Prestao sam pokušavati postati egzistencijalistički filozof i odlučio radije tako izgledati, poput ostalih dječaka iz razreda, opčinjenih dojmljivim g. Hoggom. Na našu žalost, školski odbor nije dijelio našu opčinjenost te ga je na kraju polugodišta otpustio.

Zakopano blago
Nekoliko sam godina kasnije naišao na knjižicu Martina Bubera u antikvarijatu nazvanu 'Način života'. Pročitao sam je u cijelosti u autobusu na putu kući. Kao ortodoksni židov uronjen u rabinsku predaju, Martin Buber odlučio je iznijeti pojedinosti biti svoje egzistencijalističke filozofije u pričama te sam i ja ovoga puta uspio shvatiti ono što mi prije nije polazilo za rukom. Jedna je od njegovih priča govorila o drvodjelji Lubinu, koji je usnio neizmjerno blago neprocjenjive vrijednosti, za koje je shvatio kako će mu pripasti, ako li ga samo uspije pronaći.

Smjesta je pokupio oruđe svog obrta u staru platnenu torbu i krenuo u potragu za onime što je u snu vidio. Nakon što je uzalud pretražio pet kontinenata, vratio se kući umoran i iscrpljen te bacio svoje oruđe na tlo pred ognjište, što ga je bio napustio pred četrdeset godina. Daske popustiše pod teretom i otkriše blago što ga je sanjao prije čitava jednog naraštaja.

Kraljevstvo je Božje u nama i uzalud ga tražimo ako za njegovom prisutnošću tragamo bilo gdje drugdje doli ondje gdje se ovoga trenutka nalazimo; ako li tražimo bilo gdje drugdje, doli duboko u nama samima. Upravo je tu onaj 'Beskrajno Daleki' odlučio postati  'Beskrajno Bliski'.

Ušatori se među nama
Kada se Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu i dao mu zakon na Sinaju, rekao mu je neka podigne još jedan šator, jer će on sada prebivati sa svojim narodom i putovati s njime. U tome šatoru – Šatoru sastanka, kako se nazivao nalazila se velika ukrašena pravokutna kutija, nazvana Škrinja saveza, u kojoj se čuvalo Deset zapovijedi ispisanih na kamenim pločama. S obje strane Škrinje nalazio se po jedan zlatni kerubin: bijahu okrenuti jedan prema drugome. Vjerovalo se kako Božja mistična prisutnost na zemlji prebiva na nedjeljivoj točci u prostoru točno na pola puta između dva kerubina. Ta se mistična prisustnost nazivala ‘Shekinah’, prema hebrejskoj riječi što znači “podići šator”. Škrinja je na sebi imala drške, kako bi Bog mogao putovati sa svojim narodom, pa čak ga i pratiti u bitke, jer, ako Bog bude na njihovoj strani, tko će ih moći poraziti? Nakon što su stigli u Obećanu zemlju i sagradili hram, Škrinja je smještena duboko unutra, u 'Svetinju nad svetinjama'. To je sada bilo najsvetije mjesto na zemlji, gdje je Božja prisutnost prebivala iza goleme zavjese koja ga je dijelila od ostatka Svetišta. Kada u Proslovu svome Evanđelju sveti Ivan piše: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama”, izvorno se bio poslužio riječju ‘Shekinah’, tako da bi najtočniji prijevod tih riječi zapravo glasio: “I Riječ tijelom postade i utabori se, podignu Svoj šator, među nama.”
        
Kada se Isus napokon proslavio na križu, hramska se zavjesa razdijelila napola. Poruka je zapravo vrlo jednostavna: Prisunost Božja na zemlji ne nalazi se više u Svetinji nad svetinjama rukotvorena hrama, već u hramu sama Kristova tijela, kao i tijela svakog onoga tko ga slobodno odluči primiti. Zbog toga je i sam Isus kazao kako je “Kraljevstvo Božje među vama”, kao što je i u njemu, a sveti Pavao napisao kako su sama naša tijela sada hramovi Duha Svetoga.

Židovski filozof otvara mi oči
Neobično: bio je potreban židovski filozof koji je odbacio Isusa, kako bi mi pomogao shvatiti jednu od najdubljih istina što ju je Isus naučavao. Shvatio sam i kako ta uzvišena istina nije tek veliko otajstvo kojemu se valja diviti, već i otajstvo u koje valja prodrijeti. Prvi sam put u životu stao svakodnevno odvajati točno određeno vrijeme i mjesto za molitvu, jer sam znao kako se trebam okrenuti unutar sebe i naučiti u tišini uživati u toj otajstvenoj prisutnosti. Upravo sam ovdje kao nikada dotad shvatio kako smo pozvani imati dioništvo ne samo u životu Kristovu, već i u njegovu svetu i žrtvenu djelu. Drugim riječima, bivamo uvučeni u beskonačni vihor života i ljubavi koji se neprestano kreće od Sina k Ocu i od Oca k Sinu. Isus nas je došao pozvati upravo u to Trojstvo života vječnoga i vječne ljubavi. To je dom za koji smo stvoreni i za kojim sve više žudimo, kada osjetimo 'ljubav koja nadilazi svaki razum' kako kreće u zagrljaj prema nama.

Zavjet stabilnosti
Prestao sam odlaziti na hodočašća, koja su mi prije toliko značila: vremena je tako malo, pa čemu ga onda tratiti tražeći ono što se može naći jedino unutra. Ne kažem kako ne trebamo tražiti posebna mjesta koja nam pomažu približiti se Bogu, no ona su posebna samo zato što nam pružaju najbolje moguće okružje da se posvetimo onome tko se ‘utaborio među nama’, u nama, i putuje s nama kamo god pošli. Ja sam takvo mjesto pronašao pred deset godina u jednom udaljenom benediktinskom samostanu u Španjolskoj. Tamošnji je opat bio Englez, koji mi je objasnio kako zavjet stabilnosti što ga polažu, monasima pomaže tragati za nutarnjom Prisustnošću što tako često izmiče duhovnim “leptirićima”, kojima se teško bilo gdje zadugo skrasiti. Nije me prepoznao, a kako i bi, ali sam zato ja prepoznao njega. Nisam mogao nazrijeti što nosi ispod habita, ali bih se bio spreman kladiti kako su to bile iste one stare traperice i šarena košulja. Sasvim je sigurno nosio iste sandale. Kada sam ga upitao je li ime dobio po sv. Martinu iz Toura, odgovorio je niječno: ime je odabrao prema jednome drugome Martinu, kojega nema u katoličkome kalendaru.

 


1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s