Radosno svetkujemo Rođenje bl. Djevice Marije: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš!
Ulazna pjesma

Poslije „Velike Gospe“, Marijina uznesenja na nebo, Crkva slavi i „Malu Gospu“, njezino zemaljsko rođenje. Rođendan Marije, Majke Krista, Boga našega. Ulazna pjesma mise toga dana s pravom kaže da to radosno svetkujemo. Kako i ne bismo kad je njezinim rođenjem, kako kaže zborna molitva u istoj misi, „počelo naše spasenje“. Marija je zora, zvijezda koja prethodi Sunce, polazna točka, krilo božanskog utjelovljenja.

Početak i razvoj blagdana
Između 400. i 600. godine razna svjedočanstva govore o bazilici posvećenoj Mariji u Jeruzalemu, na sjevernoj strani jeruzalemskog hrama. Poslije 603. patrijarh Sofronije tvrdi da je to mjesto gdje je rođena Bl. Djevica; arheološka istraživanja potvrdila su tu predaju.

Prvi pismeni dokument o blagdanu Marijina rođenja bio bi himan grčkoga pisca hvalospjeva Romana, polovicom šestoga stoljeća, u kojem se nakon opisa Marijina rođenja govori o svečanom slavljenju  samoga blagdana. Na istoku je taj blagdan brzo postao veoma važan, dok je na zapadu uveden tijekom 7. stoljeća. U Rimu jedan spis donosi tri blagdanske molitve, a znameniti „Liber pontificalis“ iz druge polovice 7. stoljeća smatra da je blagdan Marijina rođenja postojao već prije. Papa Inocent IV. 1241. god. blagdanu pridodaje osminu, a papa Grgur XI. 1378. uvodi slavljenje „bdjenja“ uoči blagdana. Sam dan rođenja Marijina slavio se 8. rujna, kako je bilo već i prije pape Sergija I. (+ 701.). Istoga dana slavi se i danas, no u novije je vrijeme slavljenje prilično reducirano, jer nema više ni osmine ni prethodnog „bdjenja“ i ima stupanj „blagdana“.

Blagdan života – u Duhu
Kardinal I. Schuster, milanski nadbiskup (+ 1954.), kaže da je Marija zora koja navješćuje dan koji se već pojavljuje iza bregova vječnih, nova rijeka koja počinje navodnjavati cijeli svijet, nova Eva tj. život i majka živućih, koja je rođena za one koji su prvu Evu imali kao majku grijeha i smrti. Marijino rođenje je blagdan života, prvo za nju, a onda i za nas. Ali u Duhu, po Isusu Kristu, odozgor – od Boga: „Svima koji ga primiše (Isusa Krista)“, kaže sv. Ivan u proslovu svog Evanđelja, „dade vlast da postanu djeca Božja; onima, koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.“ Tim rođenjem, koje se u Novom zavjetu ostvaruje sv. krštenjem, struji u nama novi život, milosni život Boga u našoj duši, koji bi nas morao dovesti, pod uvjetom vjernosti, do vječnoga i blaženog života u nebu. U tom okviru i u tom duhu treba promatrati rođenje bl. Djevice Marije i slaviti njegov blagdan. Ako je blagdan Marijina rođenja blagdan i našega „života u Duhu“, onda je on i poziv i poticaj da ga sve više gajimo u sebi, da neprestano rastemo u njemu. To je zakon života: ako se zaustavimo, umrijet ćemo. Sa životom se ne igra. Radi se o našoj vječnosti.    

Sretan rođendan!
Sretan ti rođendan, Djevice i Majko! Sretan rođendan i svoj djeci, koju naše časne i požrtvovne majke rađaju Bogu, Crkvi, domovini i obitelji. Ali da ih i majčinski prate kroz život, kao što je Marija pratila svoga božanskog Sina sve do križa, sve do njegova slavnog uskrsnuća i uzašašća na nebo. Tada ni prerana smrt nekog sina ili kćeri, iako oblivena suzama, ne će biti neutješna žalost, nego smireno predanje u Gospodina. Kršćanski je život vedrine a ne beznađa i smrti.

Gospodine, svoju si Crkvu okrijepio svetim otajstvima. Daj da se raduje zbog rođenja Djevice Marije, jer je ono svemu svijetu nada i zora Spasenja.