Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Crtice iz duhovnosti Crkve
 
OTAJSTVO SPASENJA: SV.

Piše: Bernardin Filinić
 
BOŽJA MILOST JE POTREBNA ZA SPASENJE

Objavljeno otajstvo presvetog Trojstva i otajstvo Krista ljudskim se rječnikom izrazilo u prvim koncilima na kršćanskom Istoku, a nauk o spasenju razvio se i izrazio na kršćanskom Zapadu, opet u sporu, ovaj put oko Božje milosti i ljudske slobode, oko iskonskog grijeha i potrebe Kristova spasiteljskog djela.

U zapadnoj Africi i prije su se razvila neka rigoristička nastojanja, od Tertulijanova montanstva do donatizma u četvrtom stoljeću, kao i Novacijanovih pristaša “kataroi-čistih” u Rimu.

Pelagijanizam

Pelagije, kršćanin iz Britanije, na početku petog stoljeća pojavio se u Rimu a potom prešao u zapadnu Afriku, živeći i propovijedajući strogi asketizam. Njegov nauk nije bio u skladu s objavom i predajom Crkve. Naučavao je da Adamov grijeh nije nasljedan u ljudskom rodu. Čovjek može i bez milosti, snagom svoje volje, vršiti zapovijedi. Stoga Kristovo otkupiteljsko djelo nije nužno za spasenje čovjeka. Sinoda biskupa u Kartagi osudila je ovaj nekršćanski nauk. Tu osudu je potvrdio papa Inocent I. na sazvanoj sinodi u Rimu, a potvrdio je osudu i opći koncil u Efezu 431.

Gotovo da nije potrebno tumačiti neopravdanost Pelagijeva nauka. Iskustvo kršćana i cjelokupna ljudska povijest potvrđuje kako čovjek sam, svojom snagom, ne može pobijediti grijeh, a posebno ne može pobijediti plod grijeha tj. smrt. Što više propovijeda raj na zemlji, to više milijuna ljudi šalje nasilno u smrt, kao što su u novije vrijeme prouzročili komunizam i fašizam. Upravo stoga što čovjek sam to ne može, došao je na svijet Isus Krist da pobijedi grijeh i smrt i da nam dade snagu za tu pobjedu u nama.

Dosljedno tome slijedi pitanje kolika je uloga milosti Božje koja ne ukida ljudsku slobodnu volju te čovjek može i dalje griješiti. Taj je nauk razvio Aurelije Augustin, jedan od najvećih crkvenih otaca Zapada. Sam u svom životu iskusio je lutanje i grijeh kao manihejac i bludnik, što mu nije donijelo sreću. Svoje lutanje, traženje sreće i istine, svoje traženje Boga, opisao je divnom iskrenošću u autobiografskom djelu “Confessiones” (“Ispovijesti”). Konačno je obraćenje doživio uz pomoć sv. Ambroza, biskupa u Mediolanumu (Milanu).

Augustin protiv Pelagija

Kao obraćenik i biskup u Hiponu kod Kartage, Augustin se suprotstavio Pelagiju, potpomognut iskustvom vlastita života. Nastavio je potom u svojim djelima nauk o milosti, te naglasio potrebu milosti Božje za spasenje svakog čovjeka. Njegov nauk o predodređenju, “De praedistinatione sanctorum”, graniči s nama nepoznatom tajnom Božje volje.

Neki su monasi u Galiji pokušali naći neko kompromisno rješenje između pelagijanizma i Augustina. Tumačili su da za prvotnu odluku u obraćenju nije potreban Božji dar, kao i da je za ustrajnost u dobru dovoljna ljudska volja. Na te tvrdnje Augustin je odgovorio djelom “De dono perseverantiae” (O daru postojanosti). Kasnije je sinoda u Orangeu osudila taj polupelagijanizam.

Sv. Augustin je napisao više djela i vrlo je utjecao na teološku misao srednjega i novoga vijeka. Jedno od najznačajnijih njegovih djela u svjetskoj povijesti jest “De civitate Dei” (O Božjoj državi), gdje iznosi teologiju Crkve i svijeta koji se protivi Crkvi.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s