Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
BITI PROST

Piše: Nikola Kuzmičić
 
MENTALNA HIGIJENA

U poznatoj budnici iz devetnaestoga stoljeća pjesnik, promatrajući pticu kako zrakom prosto leti i zvijer kako prosto gorom prolazi, i sam poželi biti poput njih. Želi biti prost od tuđinskih lanaca. Nama koji živimo u dvadeset i prvom stoljeću te riječi izazivaju drugačije asocijacije. Nama nije ideal postati i biti prost. Pače, neprihvatljivo nam je prostačenje, a prostaci nisu poželjno ni ugodno društvo.

Dok prolazim hodnicima svoje škole, ponekad naiđem u trenutku kad netko od učenika prostači. Vidjevši me, obično se ispričavaju. Vele da im je izletjelo.

S jedne strane mi je drago da prisutnost vjeroučitelja u njima izaziva prepoznavanje neprikladnosti takvoga čina i takvih riječi. No puno važnije mi je, u trenutku kad me mogu čuti, izreći dvije stvari koje smatram bitnim o prostačenju.

Vjerojatno je svatko od nas doživio da mu u afektu nešto izleti. I nije problem u tome što izlijeće iz naših misli i usta dok smo toliko uznemireni da gubimo kontrolu nad svojim ponašanjem. Pravi problem je u činjenici da smo dopustili sebi da tako nešto uđe u nas. I ostane u nama. Bitno je poraditi na mentalnoj higijeni. Valja nam budno paziti što unosimo u sebe. Čime hranimo svoje misli. Kojem duhu otvaramo svoju dušu. Čovjek usmjeren na dobro, ma koliko bio izvan sebe, nikada neće izreći nešto loše. Jer nije dopustio lošem da se nastani u njemu.

Do sada sam samo jednom sudjelovao u prometnoj nezgodi kao vozač. I, nažalost, ja sam bio kriv. Kad sam se zabio u njezin automobil, vozačica je izašla i sva izvan sebe petnaestak minuta histerično vikala na mene. I cijelo to vrijeme nije izrekla niti jednu prijetnju, niti jednu uvredu i niti jednu psovku. Samo se s pravom srdila na moju nepromišljenost. Bio sam zadivljen. A i beskrajno Bogu zahvalan kada sam doznao da radi kao odgajateljica u dječjem vrtiću.

Mnogi smatraju da je problem kod prostačenja u riječima koje izričemo. Postoje doduše prikladne i neprikladne riječi za određene radnje ili dijelove tijela. Ali sve te riječi su dio hrvatskog jezika. I sasvim je sporedno hoćemo li izgovoriti ovaj ili onaj izraz.

Istinski problem kod prostačenja je u činjenici da je prostak prost. Odnosno, da je, govoreći suvremenim jezikom, slobodan. Drugim riječima, kod prostačenja je potpuno slobodan protok od ideje do realizacije. Ne postoji u čovjeku ništa što može procijeniti prikladnost pojedinog izraza ili radnje.

Tragedija prostaka nije u zvučnosti. Njihova tragedija je u nezrelosti. U nesposobnosti da prosude trenutak, značenje riječi i situaciju u kojoj se nalaze.

Većina psovki i prostota ljudima u govoru izlete i većina prostaka ni ne primjećuje da prostači. I upravo u tome je sva pogubna žalost. U tome da čovjek nije gospodar samoga sebe. Da je nesposoban kontrolirati svoje misli i riječi. Da je bez kriterija. Da je prost.

 


© 2006 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s