Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Jubilej svete Elizabete
 
ELIZABETIN MARBURG

Piše: Ivan Penava
 
LJUDE UČINITI SRETNIMA

 

Sunčane zrake

Poput prozirne paukove niti, što se samo suncem obasjana može primijetiti, tako su i životi svetaca skriveni u našoj svakodnevici dok ih neka obljetnica ponovno ne istakne. Poneki pokušavaju te sitne paukove niti rukom odmahnuti ili otkinuti, no one tada samo odlepršaju u sjenu i čekaju novo sunce da zasja. Tako je i grof Filip iz njemačke pokrajine Thüringen 1539. godine pod utjecajem reformatorskog pokreta oskvrnuo grob i svetište svete Elizabete u gradu Marburgu izvadivši njezine relikvije iz sarkofaga te zabranivši svako njezino daljnje štovanje. No, sunce je evo opet zasjalo o proslavi 800. obljetnice rođenja sv. Elizabete. To je i braću i sestre evangelike potaknulo da promijene svoje dosadašnje odluke, te i sami počnu proučavati život siromašne i jednostavne sv. Elizabete.

Selidba u Marburg

Sv. Elizabeta je sa svoje troje djece došla u Marburg 1228. godine u svojoj 21. godini života. Godinu dana ranije, 1227., umro je njezin muž, sv. Ljudevit, grof pokrajine Thüringen. Otkad je postala udovica, počelo je sve više rasti nerazumijevanje Ljudevitove obitelji za njezin rad sa siromasima i bolesnicima, pa je zato odselila iz Wartburga u Eisenach, gdje su živjeli franjevci. Nitko je nije želio primiti na stan pa je morala useliti u zgradu koja je prije služila kao svinjac. Makar siromašna i nezaštićena, bila je sretna jer je slobodna i jer se nalazi u blizini franjevaca. Uskoro je u nasljedstvo dobila imanje Marburg, gdje je provela zadnje tri godine života i sretno se preselila Gospodinu 17. studenog 1231. godine.

Učiniti ljude sretnim

“Mi hoćemo ljude učiniti sretnim”, rekla je sv. Elizabeta za jednog obroka sa svojim siromasima. Bilo je to otprilike na mjestu današnje crkve sv. Elizabete u Marburgu, gdje se prije nalazila franjevačka crkva. Pokraj te prve crkve sv. Elizabeta je dala sagraditi bolnicu i kućice za siromašne. Arheološka iskapanja učinjena 1970. i 1971. potvrdila su postojanje tih zgrada, a u blizini je pronađeno i malo groblje. Poslije Elizabetine smrti i proglašenja svetom, počela je na tom mjestu gradnja velebne crkve njoj u čast. Unatoč požarima i pokretu reformacije, crkva i dalje stoji na istom mjestu. Bila je to prva gotička crkva sagrađena izvan Italije. Unutrašnjost crkve bila je sva u boji do 1930-ih, kada je boja skinuta jer je došao novi stil gradnje. U lijevoj crkvenoj lađi nalazi se takozvani mauzolej sv. Elizabete. To je oltar na kojem se prije nalazio sarkofag s njezinim relikvijama. Iznad tog oltara prostire se kameni baldahin, a danas se ispred njega često mogu naći cvjetni vijenci ukrašeni mađarskom trobojnicom. To su darovi mađarskih hodočasnika koji vole reći kako je Elizabeta svojim temperamentom bila prava Mađarica.

Iščekivanje uskrsnuća

Sačuvani sarkofag, “Elisabeth Schrein” kako kažu Nijemci, i dalje se čuva u maloj kapelici iza oltara. Iako u njemu nema relikvija, reljefi kojima je ukrašen podsjećaju na pojedine trenutke iz Elizabetina života. Slične motive, djela milosrđa što ih je činila sv. Elizabeta, prikazuju i predivni vitraji u apsidi crkve. Služba bolesnicima, što ju je činila sv. Elizabeta, uvijek označava i službu Bogu, jer kako je Isus rekao: “Što učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”. (Mt 25, 31-46) U drugoj kapelici su sarkofazi ostalih članova Elizabetine obitelji. Na njima se nalaze njihovi kipovi, ali sa širom otvorenim očima, čime se želi pokazati iščekivanje uskrsnuća.

“Elizabethweg”

Grad Marburg nije se odrekao svoje svetice iako se dugo, pod utjecajem reformacije, zabranjivalo njezino štovanje. Ne tako davno su poduzeta već spomenuta arheološka istraživanja, a ove godine o 800. obljetnici rođenja sv. Elizabete ponuđen je veliki cjelogodišnji turističko-kulturni program koji obuhvaća mnogo izložaba i koncerata. (http://www.marburg.de/detail/53992) Na izložbi “Elizabeta u Marburgu – služba siromasima”, koja se održava u Landgrafenschlossu (Dvorcu zemaljskog grofa), izložena je vjerna replika pokorničke haljine koju je nosila sv. Elizabeta, a koju je prema legendi primila od samog sv. Franje. Izvorna haljina čuva se u župnoj crkvi u Oberwallufu, u pokrajini Rheingau. Tu su još i prikazi onodobne pećnice, kola i vretena, te hrane koja se tada blagovala. Cijela izložba je popraćena i posebnim DVD-izdanjem na kojem se, uz fotografije s izložbe, nalazi i računalna animacija o povijesti bolnice sv. Elizabete. Radi turističke promocije izdane su i karte s planom cijele pokrajine i naslovom “Elisabethweg”, gdje su prikazani stari hodočasnički putovi kojima se dolazilo u svetište sv. Elizabete.

Sjaj sv. Elizabete

Pod zrakama sunca 800. obljetnice njezina rođenja sve se više otkriva sjaj sv. Elizabete koji braći i sestrama evangelicima u Njemačkoj postavlja mnoga pitanja. Istražujući njezin život i primajući mnoge katoličke hodočasnike u goste, sve češće izranja pitanje: koje mjesto u njihovom životu zauzimaju primjeri ove, ali i drugih svetaca, čije su štovanje tako dugo odbacivali? Jedan od odgovora ponudio je dr. Christoph Kähler, biskup evangeličko-luteranske crkve u Thüringenu: “Svatko se treba ugledati u primjer njihovih dobrih djela, svatko u svojem zanimanju”. (http://www.ekd.de/aktuell/54350.html) Neka sjaj dobrih djela sv. Elizabete, ali i svi zajednički ekumenski molitveni skupovi koji će se ovoga mjeseca u Marburgu odvijati, budu poticaj za ponovno približavanje katolika i evangelika u Njemačkoj, ali i u cijelom svijetu.

 


© 2006 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s