Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
KADA DOĐE STUDENI

Piše: Ivan Bradarić
 
SVETI NIKOLA TAVILIĆU, MOLI ZA HRVATSKI NAROD!

Razmišljam kako sam nekada uživao u promatranju prirode i svim izmjenama koje su se u njoj događale. Osim onih velikih, u smjeni godišnjih doba, promatrao sam i divio se i najsitnijim detaljima poput cvjetanja grma divlje ruže. Promatrao sam ga kako se razvija i unaprijed zamišljao koji će prostor dogodine osvojiti mnoštvo cvjetova i, potom, u kasno ljeto ili jesen, roditi bezbroj plodova. Razmišljam, nadalje, kako je ovaj jesenji mjesec znao biti suh i šaren, studen ili prekriven snijegom; kako je, pokoji put, znalo biti toliko kiše da su nas poplave stjerale na otočiće naših okućišta i držale nas tako po nekoliko dana izolirane od svijeta. Jedini je prozor u svijet znala biti televizija ili radio. Na toj, ondašnjoj, televiziji, gledali smo uglavnom nezanimljive dokumentarne serije, rijetko filmove, i to još u crno-bijeloj tehnici. Ipak, gledali smo u tu televiziju, očekivali hoće li tko spomenuti nas i našu nevolju. Nisu nikada. Kao da ni postojali nismo.

No mi smo svejedno išli dalje i borili se u životnim kušnjama. Naše su potrebe i zahtjevi tada bili minimalni. Ono najosnovnije. Naše želje realne, u okvirima ostvarivosti. I sve su one bile razlivene u zazivima naših jutarnjih i večernjih molitava, koje je predvodila naša majka: “Molimo za putnike, vojnike i zatvorenike, da se sretno svojoj kući vrate”, “Molimo za gladne, siromašne i one koji pate”, “Molimo za mir u svijetu”, “Molimo za sve naše pokojne i poginule u ratu, za koje se ne zna ni gdje su pokopani!” I jedan zaziv koji nikada nismo izostavljali: “Sveti Nikola Taviliću, moli za hrvatski narod!”

Razmišljam kako se svijet i nije puno promijenio. Ja jesam. Naime, stariji sam dvadeset, skoro trideset godina, ali sam ponovno zbog poplava predizbornih kiša, satjeran na otočić svoga životnog prostora i gledam dosadne programe, i opet sve “crno-bijelo”. Svijet koji danas vidim i poznajem je neizmjerno veći. Ponuda je zastrašujuća. Ali i danas, gledajući televiziju, očekujem – vjerujem da nisam jedini – da nam se uslišaju molitve; da nas se netko sjeti u našoj nevolji, ali opet je sve isto: kao da ne postojimo. Skoro da nije potrebno ponavljati da su molitveni zazivi i danas isti, očekivanja i nadanja ista, želje iste. Mi ostajemo postojani u svojim molitvama i nadanjima.

Sjetim se i blagdana Svih Svetih, odlaska na groblje, susreta s rodbinom – živom i pokojnom. Ovi su susreti znali biti topli i puni emocija. I od tih, koje smo tada susretali, mnogih među nama više nema. A koliki su još prije njih postojali i svi su na tom istom mjestu završili: na svome malom otočiću za koji nitko, dok je na životu, ne pita – baš kao da i ne postoji.

Čovjeka bi u ovakvom stilu pripovijedanja moglo uhvatiti neko malodušje ili, kako se to moderno kaže, depresija. Zar je zaista tako? No, na sreću i vjernika i onih koji ne vjeruju, nije tako. Mi koji smo čvrsti u vjeri ne ovisimo ni o jednoj političkoj opciji. Naš život, u smislu vječnoga spasenja, ne ovisi ni o jednom političaru, ni o jednom predsjedniku ili kralju – ma kakav on bio, a bilo ih je svakakvih. Naša temeljna životna opcija i naš glas je glas životu. Životu kojemu se nadamo u vječnosti, a ovdje makar i u skromnosti - i ako treba, ne mora za nas nitko znati!

Ipak, nećemo propustiti mogućnost da na sljedećim parlamentarnim izborima svoj glas dadnemo onome ili onima za koje smatramo da će najbliže ostvariti težnje i očekivanja iz molitvenih zaziva što ih naš narod stoljećima izgovara. Ti zazivi jesu upućeni Bogu, ali se ostvaruju po čovjeku. Odabrat ćemo, dakle, čovjeka, ali nećemo sva svoja očekivanja staviti u čovjeka.

I tako, kada dođe studeni, svi nekako utonemo u mir sve do proljeća, kada očekujemo ponovno buđenje svega. Ovaj će studeni u Hrvatskoj biti nešto drukčiji. Bit će natprosječno topao i mnogima, koji za nas ne znaju, bit će prigoda da na grmu divlje ruže uberu pokoji plod.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s