Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Crtice iz duhovnosti Crkve
 
KRŠĆANSTVO SE SELI NA ZAPAD

Piše: Bernardin Filinić
 

Dogmatska poslanica pape sv. Leona I. Velikog i Četvrti ekumenski koncil Kalcedonski 451. definirali su nakon dugih rasprava i hereza otajstvo jedinoga Boga u trojstvu Osoba i otajstvo Isusa Krista, Boga koji je postao čovjekom da pobijedi grijeh i smrt na križu i da nam svojim uskrsnućem dade oproštenje i vrati život. Papa i koncil izrekli su to otajstvo kako nam naša ograničena ljudska misao i jezik mogu najbolje izreći.

No, upravo nakon Kalcedonskog koncila kojim, možemo reći, završava razdoblje definiranja vjere, započinje razdoblje raskola među kršćanima, najprije na Istoku. Aleksandrijska apostolska stolica ne želi priznati prednost biskupa novog Carigrada, koju sebi prisvaja nad cijelim Istokom i po 28. kanonu Kalcedona, a što papa nije priznao. Aleksandrijsku stolicu preuzimaju monofiziti, od biskupa Dioskura nadalje, koji su gotovo zanijekali čovještvo Isusa Krista. Slično se i dalje na Istoku događa u Siriji sa nestorijancima, koji ipak nisu nijekali Kristovo božanstvo kao arijevci. Oni su misijama širili kršćanstvo u ranom Srednjem vijeku od Perzije do indijske obale Malabara i na sjeveroistoku preko Mongolije čak do Kine. Na Bliskom istoku s vremenom su sve tri apostolske stolice, Aleksandriju, Antiohiju i Jeruzalem, preuzeli monofiziti i proširili kršćanstvo na jug kroz istočnu Afriku u Etiopiji. Gotovo cijelo to kršćanstvo monofizita i nestorijanaca na Istoku polako se odjeljuje u raznim sukobima od Carigradskog patrijarha a onda i od Petrova nasljednika u Rimu.

Kada je naišla provala islama od 7. i 8. stoljeća, navedeni kršćani radije su prihvatili vlast Meke i Bagdada nego Carigrada. Tako su muslimani lako osvojili cijeli Bliski istok i Sjevernu Afriku i polako uspostavili islam u zemljama gdje je nekoć živjelo oko tri četvrtine kršćana.

Dotle na tlo Europe dolaze i područje Zapadnoga rimskog carstva naseljavaju od 5. stoljeća germanska plemena Gota od Ilirika do Hispanije, do Franaka na sjeveru Galije, a od 6. i 7. stoljeća slavenska plemena, od Hrvata na Jadranu do Rusa na sjeveroistoku. Od 5. do 10. stoljeća svi su ti narodi postupno preuzeli kršćanstvo bilo naviještanjem domaćih biskupa-redovnika, kao većinom u Galiji, bilo putujućih apostolskih misionara redovnika sv. Patrika iz Irske, sv.Benedikta iz Italije ili svete braće Ćirila i Metoda iz Grčke. Uključujući tu i posebni etnos Ugrofina, svi su ti narodi postali kršćani.

Neki su naglo pokršteni, ali su polako postali kršćani, kao npr. Franci, neki u osvajanjima Karolinga, kao Sasi, neki pak polako kroz otprilike dva stoljeća, kršteni su i kristijanizirani, najprije Hrvati na obali Jadrana i u Panoniji od 7. do 9. stoljeća pa do Mađara u 10. i Rusa u 11. stoljeću.

Možemo vidjeti da se u tzv. ranom Srednjem vijeku kršćanstvo tijekom povijesnih zbivanja preselilo iz bliske Azije i sjeverne Afrike u Europu, kao sunce od istoka prema zapadu. To je zanimljiva i poučna povijesna činjenica.

Na početku tzv. Novog vijeka, od otkrića Amerike, u katoličkim misijama u novome svijetu, od 16. stoljeća kršćanstvo se počelo seliti preko Atlantskog oceana, ali još prije stotinu godina većina kršćana je živjela u Europi.

Na pragu trećeg tisućljeća kršćanstva, prema statistikama iz 2000. godine, oko polovice kršćana-katolika živi u Amerikama, Južnoj, Srednjoj i Sjevernoj, u Europi tek oko 27%. U Africi, gdje najviše rastu u srednjem dijelu, živi oko 14%. Dotle zapadnu Europu naseljavaju opet muslimani, za sada ne ratovima nego razmnožavanjem i tako već čine u zapadnoeuropskim zemljama preko 10% stanovništva.

Kršćanstvo se polako smanjuje i nestaje iz Europe prije svega jer mnogi kršteni žive poganski, raspadaju se obitelji, sve je manje kršćanske djece i dosljedno tome nema ni duhovnih zvanja. Europa postaje misijsko područje, gdje već dolaze misionari iz drugih kontinenata.

Ono što je Isus rekao vrijedi zauvijek. “Kada molite, ne blebećite kao pogani”, (Mt 6,7) ili: “Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.” (Mt 7,16)

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s