Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
SVETI NIKOLA

Piše: Nikola Kuzmičić
 
ZAŠTO VOLIM OVOGA SVECA?

Ja sam Nikola. Volim svoje ime. Volim njegov zvuk. Volim razlog radi kojega ga nosim. Volim ono što znači. Volim ono što se po njemu prepoznaje.

Ipak mi je, u se vrime godišta, teško. Svi polude, svi se raspekmeze i o mom svetom imenjaku počnu klepetati nebuloze. Napravili su od njega lutkicu, automat, zabavljača, djetinjastu legendu. I svi misle da o njemu sve znaju. Jadni moj sveti Nikola!

A sveti Nikola, pravi sveti Nikola je bio čovjek predan ljubavi prema Bogu i bližnjemu, koji je znao trpjeti radi Krista i koji nije pristajao ni na kakav ortakluk s vragom. Pa ni kad ovoga nazivaju krampusom.

Svetog Nikolu volim zbog njegove opredijeljenosti za Krista i Crkvu. Zbog njegove skromnosti i odlučnosti. Volim ga jer je svetac svih kršćana. Volim ga jer je zaštitnik moga rodnoga mjesta. Jer sam kršten u crkvi njemu posvećenoj i jer u sjeni te crkve moji preci čekaju uskrsnuće tijela. Volim ga zbog lijepih uspomena. I zbog njegovog kipića koji čuvamo na posebnom mjestu u svojoj kući.

Jedan osamnaestogodišnjak je ispraćen molitvom za zaštitu svetoga Nikole. I on je kršten u crkvi svetoga Nikole. Otac mu se zvao Nikola, a dvadesetak godina kasnije će i svog sina nazvati Nikola. Stajao je u rovu tog jutra. Poslani su na neprijateljski bunker.

A onda je čuo riječi kojih se cijelo vrijeme pribojavao. Izabran je da krene prvi i pokuša osvojiti bunker. Znao je da to znači sigurnu smrt.

Polako je puzao prema bunkeru. Čudio se tišini. I svaki čas očekivao fijuk metka. Posljednja stvar koju će čuti u životu. Ali ništa se nije događalo. Osim mučne tišine.

Neometano je došao do bunkera. Primakao se vratima i utrčao unutra. A unutra nije bilo nikoga. Oni koje su smatrali neprijateljima pobjegli su pred onima koje su smatrali neprijateljima.

U bunkeru je ugledao neočekivani prizor. U jednom dijelu, na posebnoj, za to napravljenoj polici, stajao je mali kipić svetoga Nikole i pred njime upaljene dvije voštanice koje su još uvijek gorjele. I shvatio je da u bunkeru nisu bili neprijatelji, nego ljudi natjerani u rat poput njega koji su se, poput njega, molili Bogu za pomoć i svetom Nikoli za zagovor.

Uzeo je taj kipić svetoga Nikole i nosio ga uza se cijelo vrijeme rata. A kad se nakon dvije godine vratio doma, napravio je u svojoj kući policu na koju je postavio taj kip. Da njemu, njegovoj obitelji i svima koji naiđu svjedoči o besmislu zla i potrebi ljubavi prema Bogu i čovjeku.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s