Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
MIR I VESELJE

Piše: Ivan Bradarić
 
U DUĆANIMA ZA NJIH BIJAŠE PUNO MJESTA

Poštovani čitatelji Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga, tek sada možemo reći da je Božić pred nama. U Katoličkoj crkvi Božić se slavi četverotjednom ili četveronedjeljnom pripravom s vremenom Adventa te produženim slavljem sve do Bogojavljenja ili, još malo dulje do svetkovine Krštenja Gospodinova. Može se reći da je ovaj blagdan s pravom zauzeo podosta prostora u kalendaru. Ljudi, vjernici i nevjernici, jako vole Božić. Istina je da se uz ovaj blagdan štošta veže što i nema baš veze sa vjerom, ali eto, ljudi se malo odmore i barem na trenutak zaborave mnoštvo problema, pa neka im bude. Samo nikako se ne smije smetnuti s pameti što kršćanin ovih dana doista slavi. Ili, recimo najprije što ne slavi!

Ne slavi se nerad, jer znamo da je Nazaretska obitelj živjela i uzdržavala se vlastitim radom. Ne slavi se rastrošnost i bahatost, jer nas betlehemska štalica podsjeća na skromnost i jednostavnost koja je resila ovaj trojac. Makar sva izvanjska obilježja Božića – kako u obiteljskim domovima, u našim crkvama, po ulicama i izlozima – pršte, blješte, svijetle, mirišu, bučno pozivaju na slavlje, Božić uvijek ostaje diskretna i mirna proslava jednog događaja koji mijenja svijet. Ne slavi se buka, jer znamo da je rođenje Spasiteljevo došlo u noći, u tišini, dok je sav svijet spavao. Zato je poziv anđela pastirima i svemu narodu na mir i veselje. Naoko dva termina koji se suprotstavljaju: ako je mir, ne možemo se radovati; a ako je radost, onda nužno izostaje mir. Tako je u nas, ali u anđeoskom svijetu nije tako, pa je mir i veselje naviješteno svim na zemlji, svim miljenicima Božjim.
Evo, to je Božić: mir i veselje!

Svjedoci smo koliko je Božić iskomercijaliziran. Kupuje se tih dana sve. I ne samo tih dana, nego još puno prije. Negdje je, već nakon blagdana Svih Svetih, bila velika ponuda blještavih kuglica za bor. Pitanje je zašto tako rano “prodavati Božić” i zašto uopće kupovati druge kuglice, ako doma već čuvamo prošlogodišnje?

Svjedoci smo koliko je Božić izbanaliziran. Od Djeda Mraza, preko besmislenih reklama koje mame svojom ponudom, pa sve do piratskih sredstava, sveden je na čisti hedonizam i konzumizam. Moram priznati ipak da sam primijetio kako se upotreba petardi na samu Badnju večer bitno smanjila.

Božić je prije svega blagdan susreta Boga i čovjeka, a onda i čovjeka i čovjeka. Bog susreće čovjeka u skromnosti betlehemske štalice. A susreće ga nespremnoga, pomalo nezainteresiranog, zaokupljenog svako dnevnim brigama i poslom. Zaneseni bijahu kako pristupiti popisu pučanstva, ili možda kao danas, predizbornim skupovima. Jednostavno, ne nađe se u čovjekovom životnom ambijentu i srcu mjesta za ovu veliku novost.

Božić je blagdan susreta čovjeka i čovjeka. A ljudi se susreću i sve manje susreću – usrećuju. Ljudi prolaze i sve manje dolaze jedni do drugih. Ljudi se promatraju i sve manje viđaju.

Barem iz priloženoga, čini se da ni ovaj Božić neće biti drugačije pripremljen. Ona klasična podjela i usporedba: što je u ovoj našoj priči i stvarnosti štalica, a što prenoćište, veoma je očito već sada. Veliki dućani su ponovno “štalice” u kojima se uvijek nađe mjesta za Isusa, ali Isusa od kojega se može izvući velika korist i dobit. S druge strane, televizijski programi će biti prenoćište koje – osim u reklamama – neće naći dovoljno mjesta Nazaretskoj obitelji. Strka oko izbora, ili poslijeizborna pripetavanja, opet će privući golemu pažnju pučanstva i neće niti primijetiti čovjeka bez posla koji se skrbi za obitelj, trudnu ženu koja moli smještaj, novorođeno dijete koje se mora skrivati da bi preživjelo.

Crkve će doduše tih dana biti pune, ali bojim se samo zbog “popisa pučanstva” – registriranja naših vjernika koji svaki Božić idu u crkvu i vraćaju se doma obavljena posla.

Bez Boga nema ni Božića. Teško će itko proslaviti Božić ako se nije istinski susreo s Isusom. A Isus se ne susreće samo u trošnosti naše štalice – kada smo duhovno ili moralno razoreni, kada nam život krene loše, kada nas zatekne kakva bolest, kada nemamo više koga primiti. Bog u Betlehemu pokazuje da rado prihvaća i tako ponižavajući smještaj samo da bi bio s nama. Boga treba primiti i u blistavim prenoćištima našega života: kada nam je dobro, kada pucamo od zdravlja, kada smo život posložili.

Zagrlimo ovih dana svoj Božić i zapjevajmo radosno pjesmu mira koju nam donosi Dijete. Poštovani čitatelji Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga, želim vam ovog Božića istinski susret s Bogom, mir i veselje i otvoreno srce za bližnjega.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s